BAGGESEN, Jens, *Korsör 15. II. 1764, † Hamburg 3. X. 1826, danski i njemački pisac, profesor danske literature i jezika na sveučilištu u Kielu (1811 do 1813), zatim sveučilišni profesor u Kjöbenhavnu (1813—1820). Putovao po Njemačkoj, Švicarskoj, Francuskoj i Italiji. Prva mu je proza Komiske Fortaellinger pod francuskim utjecajem. Ustao je protiv tadanje njemačke romantičke poezije, no ipak je slijedio Wielanda u melodramu Holger Danske (1789). Cijenio je Klopstocka, Vossa, Schillera i Goethea. Svoja putovanja opisao je u djelu Labirinth kićenim tonom (1792). Istim je načinom napisao i Ungdomsarbeider (1790), te Skiemtsomme Rimbreve (1807). Njemački je izdao Gedichte (1803) i dr., po uzoru Vossa i Goethea. Parthenais (1836) je pjesan puna mitoloških slika s Alpa. Na danskom je spjevao Digte till Nanna, lirsku zbirku Poetiske Epistler i epsku legendu Thora fra Havsgard (1814). Iza 1813 počeo je veliku polemiku s Oehlenschlägerom protiv izrođene danske romantike. Pod konac života bavio se i filozofijom i religijom, napisavši: Det evige Sinbillede i njemački Die Philosophie des Christenthums. Sabrana danska djela, Danske Waerker, izišla su mu u Kjöbenhavnu u 12 svezaka 1827/32, a njemačka, Poetische Werke, u 5 sv., Leipzig 1836.