BAGATIN (lat. bagattinus, denarius parvus, parvulus, obolus, tal. picciolo) je najsitniji mletački novac, iste vrijednosti s dubrovačkom mincom, kovan ispočetka od bakra s nešto malo srebra, a kasnije od samog bakra. Bagatinom ili obolom se nazivlje i najsitniji, od srebra kovani, slavonski novac. U mletački soldo, a isto tako i u slavonski dinar (denarius banalis, banovac) išlo je 12 bagatina. Svoje je bagatine kao autonomni novac kovao i grad Split od prve polovine 13. st. do 1357, kada je došao pod mletački protektorat. Splitski su bagatini kovani od slabog srebra u pet vrsta s vrlo mnogo varijanata prema nekim madžarskim i mletačkim sitnim novcima. Za Ljudevita Velikog (1342—1382) kovan je i u Zadru bagatin ili obol s natpisom:<znak> M. IADRE. Da se namakne sitan novac za mali promet i trgovinu, dopustila je Mletačka republika koncem 16. st., da se u njenoj kovnici kuju bagatini od bakra za važnije dalmatinske gradove, i to na račun gradske blagajne. Tako su dobili svoje autonomne bagatine, označene svetačkim likom zaštitnika grada, Šibenik 1485, Split 1491, Trogir 1492 i Hvar 1493. Prema sačuvanim pisanim spomenicima iz srednjega vijeka u čitavom našem Primorju pri kupnji i prodaji plaćalo se vrlo često bagatinima (libra denariorum venetorum parvorum). B. se javlja i pod nazivljem bolanča, pinez, minca.

LIT.: M. Rešetar: Dubrovačka numizmatika, I., s. 34; I. Rengjeo, Hrv. dalmat. novci, Sarajevo 1934.