A - Elektrika (Svezak I - Svezak V)
A  B  C  Č  Ć  D    Đ  E 
Prelistajte enciklopediju
Natuknica: Baernreither, Joseph M.
Svezak: 2
Stranica: 93 - 94
BAERNREITHER, Joseph M. * Prag 12. IV. 1845, † Teplitz 19. IX. 1925, austrijski državnik. Potomak porodice, koja je mnogo značila u austrijskom kulturnom životu. Svršivši pravo u Heidelbergu i Pragu stupa u sudsku službu. Zarana sklapa prijateljske veze s Durdíkom, profesorom filozofije na češkom sveučilištu u Pragu, i od njega dobiva posebnu obuku u filozofiji. Preko Durdíka postaje pristaša Kantove filozofije. Putujući (1872) po Balkanu i bliskom Istoku upoznaje se s istočnim pitanjem. Proučava pitanja modernoga sudbenog postupka i zanima se za radnička pitanja. Neko vrijeme pomišlja na habilitaciju na sveučilištu, ali se onda obraća politici, te je 1883 izabran u češki sabor, a zatim i u bečki parlamenat. Tim povodom istupa iz državne službe. Pripada stranci velikog posjeda, odanoj ustavu, a razvija široku djelatnost na području zakonodavstva, uprave, gospodarskih i socijalnih pitanja i školstva. Skupa s ministrom predsjednikom grofom Taaffeom radi oko njemačko-češkog sporazumijevanja i oko reforme sudbenog postupka. Kao ministar u kabinetu grofa Thuna sudjeluje kod obnove austro-ugarske nagodbe i stupa u uske veze s madžarskim državnicima Kolomanom Széllom, Wekerleom i grofovima Apponyijem i Andrássyjem. Radi na jačanju nove struje u austro-ugarskoj politici, koja bi dala šireg udjela parlamentarnim državnicima, a u »steriliziranom sistemu« činovničkog vladanja vidi opasnost za budućnost monarhije.
G. 1900—1905 njegova se politička djelatnost kreće u prvom redu oko prilika u Češkoj, a podjedno znanstveno obrađuje pitanje brige za mladež u vezi s kaznenim postupkom za mladenačke prekršaje. To mu je jedno od glavnih pitanja moderne socijalne politike. U tu svrhu putuje po Njemačkoj, Belgiji, Francuskoj, Švicarskoj i Engleskoj, a svraća se i u Sjedinjene američke države. Izučavajući pitanje zaštite djeteta, organizira prvi kongres za zaštitu djeteta u Salzburgu 1907. U parlamentu se zalaže, da opće, jednako i neposredno izborno pravo, koje tada stajaše na dnevnom redu, bude postavljeno na umjereni demokratski osnov. Kad nije u povodu agitacije svenjemačke stranke bio izabran u parlamenat, bude pozvan 1907 u gornju (gospodsku) kuću. Ne puštajući s vida mogućnost ostvarenja sporazuma između Čeha i Nijemaca, dolazi konačno do uvjerenja, da do tog sporazuma ne će doći za života Franje Josipa.
S područja nutarnje politike prelazi B. na područje vanjske. Pred njegovim se očima pitanje južnih Slavena otvara u čitavom svom opsegu. Smatra, da se s pomoću Austrije može povoljno riješiti, ali da se nikako ne može dovesti u sklad s opstankom austro-ugarskog dualizma i s premoću Madžara u monarhiji. Stupa u vezu s glavnim predstavnicima Hrvata, Srba i muslimana u Bosni i Hercegovini. Za razliku od Aehrenthala, Buriana te njemačkih i madžarskih članova delegacija, pitanje Bosne mu je samo dio čitavoga tog važnog pitanja. Da bi dobio što točniji uvid u njegove komponente, svake godine putuje u Zagreb, Sarajevo, Mostar, Split, Dubrovnik i dolazi u dodir s političkim vođama i sa samim narodom. Putuje i u Beograd i po Srbiji sklapajući veze s vođama pojedinih stranaka. Političari s Balkana redovito ga posjećuju, kad dolaze u Beč, i obavještavaju ga o razvoju političkih i gospodarskih prilika. Svoje nazore o pitanju južnih Slavena iznosi ne samo u Austro-Ugarskoj nego i u Njemačkoj, kod pojedinih državnika, pa i kod samoga cara Wilhelma. U ishodu balkanskih ratova nalazi potvrde svojim nazorima, da austrijski i ugarski državnici slabo sude o biti pitanja južnih Slavena. Za sukob između Srbije i Austro-Ugarske 1914 je uvjeren, da će dovesti u pitanje i sam opstanak habsburške monarhije.
Za vrijeme Friedjungova procesa u Beču nastupa kao posrednik između obiju stranaka nastojeći, koliko je bilo moguće, spasiti ugled austro-ugarske diplomacije i habsburške monarhije.
Za rata 1914—1918 živi ponajviše na svom imanju u Češkoj, podržava veze sa svojim političkim drugovima i osuđuje nutarnju politiku grofa Stürgkha. Zalaže se za što povoljnije rješenje novih socijalnih pitanja, koja iskrsavaju u vezi s ratom, za brigu za udovice i siročad ratnika. Nakon smrti Franje Josipa stupa B. u vladu kao ministar socijalne politike i tako postaje organizatorom onog socijalnog sistema, koji je preživio slom monarhije i koji je naslijedila nova Austrija. Nakon rata živi pretežno u Beču, ali i putuje po Njemačkoj, Holandiji i Italiji. U Italiju ga je vukao, pored uspomena iz mladih dana, i Mussolinijev fašistički sustav. G. 1921—1925 sređuje bilješke i sastavlja dnevnik (v. Bibl.).
BIBL.: Stammgütersystem und Anerbenrecht in Deutschland, Beč 1882; Die englischen Arbeiterverbände und ihr Recht, Leipzig 1886 (prevedeno na engleski); Jugendfürsorge und Jugendstrafrecht in den Vereinigten Staaten von Amerika, Leipzig 1905; Bosnische Eindrücke, Eine politische Studie, Beč 1908; Grundfragen der sozialen Versicherung in Oesterreich, Beč 1908; Zur böhmischen Frage, Beč 1910; Römisches Tagebuch, Berlin 1929; Fragmente eines politischen Tagebuches, Die südslawische Frage und Oesterreich-Ungarn vor dem Weltkrieg (izdao s uvodom J. Redlich u Berlinu 1928).
LIT.: Redlichov uvod B-ovu dnevniku; A. Malbaša, Bosansko pitanje i Austro-Ugarske u svijetlu političkog dnevnika J. M. Baernreithera, Sarajevo 1933.
Potpis: J. N.