BADIJA, otočić od blizu 1 km2 površine, južno od grada Korčule, obrastao makijom, u mediteranskom podneblju sa srednjom godišnjom temperaturom od 16º C. Jedino je naselje franjevački samostan u slikovitoj uvalici, koju oživljava maslinova, borova i čempresova šuma. Taj je dio otočića korčulanska općina 1394 darovala franjevcima, kojima je kasnije darovan i ostali dio otoka. Stariji dio današnjeg samostana sa crkvom i klaustrom podignut je koncem 15. i početkom 16. st., kako pokazuje i kasna gotika, u kojoj su građeni. Na crkvi se ističe lijepi ranorenesansni portal škole Jurja Dalmatinca. Klaustar, koji je dovršen 1477, predstavlja tehnikom, vedrom harmonijom i proporcijama arkada i vitkih stupova jedan od »dragulja dalmatinske arhitekture« (T. G. Jackson). G. 1763 dograđena je crkvi barokna kapela, u kojoj je umjetničko drveno Raspelo neobično snažnog realizma, iz početka 15. st., predmet osobitog poštovanja bliže i daljne okolice. Od slika su spomena vrijedne: velika Zadnja večera u blagovaonici te pala Uznesenje Marijino u crkvenoj apsidi, dobre radnje nepoznatih kasnovenecijanskih majstora. U knjižnici (oko 6000 svezaka) je nekoliko latinskih i grčkih inkunabula te zbirka starinskih kopalja, koja su navodno Korčulani oteli neprijatelju prigodom sukoba s kraljem Aragonije i Napulja 1483 i sa turskim kapetanom Uluz-Alijom 1571. Samostan je gotovo za polovicu povećan 1909, kada je franjevačka provincija sv. Jeronima tamo otvorila nižu klasičnu gimnaziju, koja od šk. g. 1922/3 prima u internat nesamo kandidate za red, nego i za ostala građanska zvanja. G. 1924 škola je dobila pravo javnosti. Otada je zavod u više navrata dograđivan te danas prima redovito oko 100 učenika iz primorja i ostalih krajeva domovine.
LIT.: D. Fabianich, Storia dei Frati Minori in Dalmazia, Zadar 1863-4; Vinko Foretić, Otok Korčula u srednjem vijeku do g. 1420, HA, Zagreb 1940.