BADANJKOVIĆI (Badnjevići), gospodari Krupe na Uni. To su po Rattkayju hrvatski plemići, koji su primili islam i kao age i bezi vladali Krupom do druge polovine 18. st. U Krupi su vršili službu dizdara (porkulaba) i kapetana. Spominju se često u narodnim pjesmama. Prvi po imenu poznati Badanjković musliman bio je Turhan-aga, dizdar Krupe 1627. Njegova su braća Omer-aga i Džafer-aga. G. 1637 bio je kapetan Sulejman-aga, a brat mu Redžep-aga dizdar. Kada je 1649 Petar Zrinski porobio krajeve oko Izačića i Klokota, otisnuo se za njim u potjeru Delibaša Badanjković. Dostigao je Zrinskoga kod crkve u Rakovici, gdje se zametnuo boj, u kojem je Delibaša pao od ruke Ivana Križanića. Između 1690 i 1700 spominju se ugledni članovi ove porodice: Mustafa-beg kao sandžak bihaćki, Ali-beg i Džafer-beg, kapetan krupski. U popisu bosanskih mjesta, koja su između 1639 i 1696 poharale hrvatske čete, spominje se i Čavica i u njoj kurija Alage i Ćorage Badnjevića. U svojoj Kronici navodi Vitezović, da je knez Juraj Frankopan Tržački u rujnu 1656 pod Križanić-turnjem zarobio i dvojicu Badnjevića. U prvoj polovici 18. st. bio je krupski kapetan Omer-beg. Njegov sin Mustafa-beg bio je zadnji istaknuti Badnjević (oko 1760). Ovu su kapetaniju prisvojili Arnautovići, kasnije prozvani Krupići. Dizdarska čast ostala je u rukama Badnjevića do 1851.

LIT.: R. Lopašić, Bihać i Bihaćka Krajina, Zagreb 1890; E. Laszowski, Dnevnik grofa Vuka Frankopana (Starine XL), Zagreb 1939.