BADALIĆ, 1. Hugo, * Slav. Brod 18. IX. 1851, † Zagreb 4. V. 1900, književnik. Gimnaziju je svršio u Zagrebu, a klasičnu filologiju u Beču. Bio je srednjoškolski nastavnik u Rijeci i Zagrebu, gdje je postao upravitelj ženskog liceja i prvi ravnatelj Donjogradske gimnazije (1896). U Vijencu (1874) izašle su mu prve pjesme: Dragin stan i Panem et circenses, kojom se napose istakao zbog aluzija na hrvatski politički život. Pored toga su mu izlazile pjesme u Velebitu, Hrvatskoj lipi, Hrvatskom domu, Hrvatskoj vili i Prosvjeti. Izabrane pjesme izdala mu je 1896 Matica Hrvatska. G. 1892 priredio je Hrvatsku antologiju. Preveo je Shakespeareova Koriolana (Zagreb 1889) i dijelove Goetheova Fausta (Prosvjeta 1894). Za Zajčevu operu Nikola Šubić Zrinjski (1876) napisao je prema Körneru libreto i prevodio drame za kazalište. U pjesmama je idealist, nalazeći smirenje u Kristovoj nauci. Bez ličnih tonova pjevao je o ljubavi, slobodi, slavenstvu i rodoljublju — često u prigodnicama. Pokušao je unijeti u hrvatsku književnost klasični stil. E. Š.

2. Ivo, * Zagreb 12. VI. 1890, † Zagreb 20. XI. 1937. Učio je glumu kod Antona i Prejca. Nastupio prvi put u zagrebačkom kazalištu 1907 u Bernsteinovu Kradljivcu i otada angažiran. Isprva se ističe kao mladi ljubavnik i bonvivan, osobito u francuskom salonskom repertoaru. Poslije nekoliko godina rada u Splitu i Osijeku ističe se u Zagrebu karakternim ulogama u modernim i klasičnim dramama: Lenbach (U agoniji), Ignjat Glembaj, Janković (Hrvatski Diogenes), Jago, Shylock, Julije Cezar. Svoj 25-godišnji jubilej proslavio je 1932. Stvorio je velik broj plastičnih scenskih likova oštrih kontrasta i sugestivne snage. Gostovao je u Pragu s velikim uspjehom. Glumio u mnogim pokrajinskim gradovima. S. B.

3. Josip, * Deanovac 7. VI. 1888, književnik. Gimnaziju je polazio u Zagrebu i Požegi, filozofijski fakultet u Zagrebu i Berlinu. Kao ratni zarobljenik podučavao je u Rusiji na gimnaziji. Poslije povratka u domovinu namješten (1919) u Sveuč. knjižnici. Proputovao gotovo sve evropske zemlje i Sjev. Ameriku. Bavi se napose ruskom književnošću i njezinim vezama s hrvatskom književnošću. Surađuje u mnogim domaćim i stranim časopisima (Savremenik, Hrvatska revija, Slavia, Izvěstija akad. nauk SSSR, Revue de littérature comparée, Voix européennes i t. d.). Zasebna izdanja: Tolstoj u hrvatskoj književnosti (Prag 1930), Dostojevski u hrvatskoj književnosti (Zagreb 1932), Puškin u hrvatskoj književnosti (Zagreb 1937). Važniji radovi u časopisima i zbornicima: Iz ruske dramatike epohe Petra Vel. (Spomenik Srpske kr. akad., 62., Beograd 1925), Spomenici ruske drame jelisavetinskog vremena (ibid., 67., 1930), Literarni programi u savremenoj ruskoj književnosti (Hrvatska revija 1928), Igor Sjeverjanin (Savremenik 1934), Puškin u Jugoslaviji (Slavia (1939), Rusko lirsko pjesništvo u hrvatskoj književnosti (Ruska lirika, Zagreb 1939). Objavio niz eseja i feljtona s putovanja (o Bergsonu, Merežkovskom, A. Tolstoju, S. Tuciću i dr.) te kazališnih kritika. Na ruskom jeziku: Ob odnom dramatičeskom pamjatnike Petrovskago vremeni (Izvěstija, Lenjingrad 1926), Russkie interljudii pervoj poloviny XVIII. v. (Slavia 1926). Na francuskom: Pouchkine en Yougoslavie (Revue de littérature comparée, Pariz 1937). Pisao o stručno-bibliotekarskim pitanjima: Javne knjižnice u Savskoj banovini (Zagreb 1937), Američko javno knjižničarstvo (Zagreb 1939). Prevodio Čehova (Ujak Vanja), Bloka (Pjesme, Zagreb 1927) i druge ruske liričare (Ruska lirika, Zagreb 1939). Sudjelovao na svjetskim kongresima knjižničara. A. B-c.

4. Josip, * Hlebine 6. III. 1907, isusovac. Profesor nadb. gimnazije u Travniku. Napisao je među ostalim: Juraj Mulih (1694—1754), život i rad, u Vrela i Prinosi (1935). Izdao je zadnje pjesme Milana Pavelića Pod okom Gospodnjim s pjesnikovim životopisom (Zagreb 1939). M. V.

5. Viktor, * Zagreb 28. VIII. 1880, lirski pjesnik. Sin je pjesnika Huge B. Gimnaziju i pravo svršio je u Zagrebu. Tajnik je Kreditne banke u Zagrebu. U Vijencu, Životu, Prosvjeti i sarajevskoj Nadi izlazile su mu pjesme ljubavnog sadržaja, a neke u smislu kršćanskog idealizma. Ima u njega i klasičnih motiva. Napisao je libreto za Kraljicu noći (glazba A. Mitrovića), a s A. Grundom za Gospođu Pokondirovićku (glazba F. Vilhara). Prevodio je za kazalište u Zagrebu; pisao je i feljtone u Obzoru. E. Š.