ADIJABATSKI (grč. adiabatos »neprohodan«), pridjev, kojim se u fizici označuje takva promjena stanja, kod koje se tijelu ili sistemu ni ne dovodi ni ne odvodi toplina, a koja osim toga teče povratno, t. j. u trajnoj ravnoteži sistema. Približno adijabatski ekspandira na pr. para u izoliranom cilindru parnoga stroja (v.), gdje kod većih brzina nema vremena za izmjenu topline. Odavanje se rada kod adijabatske ekspanzije (v.) ili kod adijabatskog demagnetiziranja (v.) vrši samo na račun unutarnje energije tijela, tako da mu temperatura pada (adijabatsko hlađenje). Kod adijabatskog trošenja rada (kompresija, magnetiziranje) temperatura raste (adijabatsko zagrijavanje). To je vrlo važno za sve toplinske strojeve, za rashladne strojeve (ledane), za ukapljivanje uzduha. U meteorologiji je to uzrok stvaranju oblaka (v.), budući da se tople uzdušne mase pri dizanju na veće visine, gdje vlada niži pritisak uzduha, gotovo adijabatski rastežu i pri tom se hlade do temperature ispod rosišta. Pri adijabatskoj promjeni ostaje entropija (v.) tijela (ili sistema) stalnom. Kod idealnih je plinova pri adijabatskoj ekspanziji p2/p1 = (v1/v2)κ, gdje je p pritisak, V obujam, κ = cp/cv je omjer spec. toplina pri stalnom pritisku i obujmu. Također je T2/T1 = (p2/p1)κ-1/κ odakle se može pri zadanim pritiscima odrediti promjena temperature. Za uzduh i dvoatomne plinove je κ = 1,4 za jednoatomne κ = 1,667. Za pregrijanu vodenu paru κ = 1,3.