ABANO. Desetak kilometara prema zapadu od Padove na podnožju t. zv. Euganejskih brežuljaka leži selo Abano sa nešto više od 7.000 stanovnika. Euganejski brežuljci, koji se izdižu u obliku čunjeva iz velike padovanske ravnice, nastali su zbog vulkanskih erupcija u pradavno doba, o čemu svjedoče brojna jezerca i vrući izvori vode. Najvažniji skup tih vrućih izvora nalazi se u samome selu Abano i u njegovoj blizini, gdje je tokom posljednjih decenija nastalo lječilište svjetskoga glasa Abano Terme.

Ime Abano dolazi od grčke riječi Aponos, što znači »onaj koji oduzima umor i boli«, pa prema tome samo ime ovog mjesta označuje i njegovu funkciju. U osamnaestom stoljeću poznati su ti termalni izvori pod imenom Aquae Patavinae. Glavni prirodni izvor termalne vode od 87° C nalazi se u krateru malog brežuljka Montirone. Osim toga izvora ima još mnogo drugih prirodnih i umjetnih, koji su dobiveni bušenjem zemlje. Voda je bogato mineralizirana i vrlo radioaktivna. Glavne su joj sastojine: natrijeva sol, jod, brom, litij i sumpor. Upotrebljava se za kupke, piće, inhalacije i irigacije. Međutim slava se i vrijednost Abana nema zahvaliti toliko njegovim vrućim izvorima, koliko specifičnom produktu te vode, koji se zove fango, što bi hrvatski značilo blato ili mulj. Bilo bi posve krivo misliti, da se fango u Abanu sastoji od zemlje ili od blata, nego je to zapravo talog izvorne vode, koja protječe kroz specijalno izgrađene basene. U tim se basenima kroz više godina talože sve mineralne soli i neke baš za Abano specifične crvene i zelene gljivice. Prema tome je fango u Abanu sediment vode te se smatra koncentriranom sadržinom mineralne vode. Zbog velike vrućine i jake aktivnosti fanga smije se to ljekovito sredstvo upotrebljavati samo pod najstrožom kontrolom liječnika. U Abanu se liječe u glavnom reumatična oboljenja zglobova, mišića i živaca, a mnogo koristi također kod bolesti izmjene tvari i kod katara respiratornoga trakta.