BACCIO D’AGNOLO (Bartolommeo d’Agnolo Baglioni), * Firenca 15. V. 1462, † Firenca 6. V. 1543, talijanski arhitekt i drvorezac. Učio je u očevoj radionici i izišao doskora na glas kao izvanredno vješt majstor-stolar, pa su u njegovu radionicu dolazili najznatniji umjetnici onog vremena, kao Michelangelo, Rafael, Cronaca, braća da San Gallo i Benedetto Maiano. Od njegovih su se ranih drvorezbarskih djela sačuvale do danas jedino bogatim renesansnim ornamentima i intarzijama ukrašene korske klupe u crkvi Santa Maria Novella u Firenci (1491—1496) i crkvi Sant’Agostino u Perugiji (1502—1532). U drugom periodu svog života djeluje B. isključivo kao arhitekt. Oko 1500 izrađuju on, Cronaca i Antonio da San Gallo Stariji veliku dvoranu u firentinskom Palazzo della Signoria. Rane su njegove građevine u Firenci palače Taddei i Borgherini (Rosselli del Turco). Oko 1510 boravi B. u Rimu, gdje je na nj najjače utjecao Rafael (naročito njegov Palazzo d’Aquila). Poslije povratka u Firencu nastaju palače Cochi Serristori, Bartolini Salimbeni i villa Castellani (prije Borgherini) kraj Firence. B. je sagradio i tornjeve crkava S. Spirito i S. Miniato al Monte. B. je najznatniji kao arhitekt građanskih građevina, u kojima on vješto i ukusno provodi tradicije stila Brunelleschijeva.

LIT.: H. von Geymüller, Die Architektur der Renaissance in Toskana, München 1904; A. Limburger, Die Gebäude von Florenz, Leipzig 1910; A. Chiappelli, L’Arte del Rinascimento, Rim 1925.