BACCIARELLI, Marcello, * Rim 16. II. 1731, † Varšava 5. I. 1818, talijanski slikar. U Rimu bio mu je učitelj M. Benefial. G. 1753 pozvan je u Dresden, gdje je izveo crteže za veliko bakrorezno djelo o drezdenskoj galeriji. G. 1761 slika u Beču portrete Marije Terezije i članova carske porodice. Od 1765 do svoje smrti djeluje u Varšavi, osniva prvu poljsku slikarsku školu, u kojoj su mu bili učenici najznatniji kasniji poljski slikari onog vremena. Bio je generalni ravnatelj građevina i upravitelj kraljevskih dvorova, palača i galerija. G. 1787 boravi u Italiji i nabavlja umjetnine za kraljevske zbirke. Na dvoru poljskog kralja Stanislava Augusta Poniatovskog bio je B. najznatniji predstavnik dvorskog slikarstva poljskog u drugoj polovini 18. st. Slikao je u dvoranama kraljevskog dvora niz dekorativnih alegorijskih mitologijskih slika po načinu Tiepolovu, a pored toga i slike s motivima iz poljske povijesti. Za dvor Łazienki naslikao je slike s prizorima iz života kralja Salamuna, na kojima se razabira utjecaj francuskih slikara Coypela, Vanloo-a, Lemoine-a i Natoire-a. Možebit su najbolja njegova djela mnogobrojni portreti članova kraljevskog dvora i poljske aristokracije. U svojim crkvenim slikama B. je sladunjav akademik.

LIT.: G. Mycielski, Sto lat dziejów malarstva w Polsce, 1760—1860, Krakov 1897; Fournier-Sarlovèze, Les peintres de Stanislas Auguste roi de Pologne, Pariz 1907; C. Gamba, Ritratto italiano dal Caravaggio al Tiepolo, Bergamo 1927; V. Fracchino, L’arte in Polonia, Milan 1928.