BACANJE — strojevi za bacanje (grč. καταπέλται, lat. tormenta). To je zapravo topništvo staroga vijeka. Rimljani su to oružje primili od Grka. Strojevi su bili građeni na načelu lûka, a na njima su se razabirala 3 dijela: stalak, žlijeb, koji služi kao cijev na topu, i sprava za natezanje. U spravi za natezanje bili su s obje strane u čvrstu okviru u okomitom smjeru razapeti jaki elastični konopi. U njih bi se utakli drveni kraci, koji zamjenjuju lûk, a za njih je bila pritvrđena tetiva, koja bi se vitlom nategla do kraja žlijeba. — Razlikovali su katapulte (grč. ὀξυβελεῖς καταπέλται, lat. catapultae), kojima su se u vodoravnom smjeru odapinjale strijele do 700 m daleko, i baliste (grč. λιϑο- ili πετροβόλοι lat. ballistae), kojima se bacalo kamenje (librilia sc. saxa), grede (sudes) i zidna koplja (pila muralia) do 700 m daleko pod kutom od 45º.