BABUKIĆ, Vjekoslav, * Požega 16. VI. 1812, † Zagreb 20. XII. 1875, hrv. preporoditelj. U vlastoručno pisanim Podatcima za biografiju sam je B. o svojoj mladosti zabilježio ovo: »Svršivši B. god. 1820 početne učionice u Požezi s pohvalom polazio je dvije godine »Oberšul« u Novoj Gradiški, štopu c. kr. gradiške krajiške regimente, god. 1821 i 1822, gdi je prve temelje njemačkoga jezika uz krasopis, računstvo, zemljopis i ostale elementarne nauke pocrpio.

God. 1823—1827 polazio je u Požegi kr. gimnaziju I.—V. razr. s pohvalom. Iz Požege otišao je, radi nauke mađarskoga jezika, u šesti gimnazijski razred na kr. gimnaziju u Pečuh, gdi je god. 1828 svršio gimnazijske nauke s pohvalom. God. 1828/29 ode, radi nauka mađarskoga jezika, na kr. licej u Segedin, gdi je kod oo. pijarista svršio prvu godinu filozofije. Iz Segedina dođe god 1829/30 u Zagreb, u drugu god. filozofije. Ovdje je svršio i pravoslovlje god. 1831/32. Koncem god. 1832 svršivši s pohvalom pravoslovne nauke postade zakletim bilježnikom sudb. stola banskoga (Juratus Notarius Excelsae Tabulae Banalis). God. 1836 prigodom ročnih sjednica sudbenih uzviš. stola o Sv. Stjepanu Kralju (termino Stephaneo) podnio je odvjetnički ispit s pohvalom. God. 1836 suplirao je pravo ugarsko, a god. 1837 i 1838 pravo naravno do 3-a svibnja. Katedru prava naravnoga zadobio je od tada kao javni profesor... Theodor Pauler.

Druge polovice god. 1838 bude izabran za tajnika društva narodne čitaonice zagrebačke, s kojom je od god. 1842 bila skopčana i »Matica ilirska«. Kod ovih narodnih zavoda služio je B. kao iskreni rodo- i domoljub za punih 8 godina (1838—1846) revno i, kako je općenito poznato, s velikim uspjehom za razvitak i napredak književnosti ilirske. Za ove dobe izišla su na svijet u novom odijelu, t. j. organičkim latinskim pravopisom i njegovim rukovanjem i njegovanjem slavna djela Ivana Franjina Gundulića uz pripomoć inih vrlih rodoljuba, a troškom Matice ilirske. U ovo doba, od god. 1838 do 1846, pada također pod predsjedništvom Janka grofa Draškovića i radnja za »književno društvo« i »narodni muzej« (Narodni dom kupljen na akcije god. 1846), a prije toga (god. 1840 i 1841) nastojanje o zavedenju i uzdržavanju narodnog kazališta. God. 1840 i 1841 bijaše međutim i suurednik »Danice ilirske«, a uz to radio je gdješto i za »Narodne novine«. God. 1846 dne 16. lipnja, upravo na rođeni mu dan, bude imenovan... kralj. javnim profesorom jezika i književnosti hrvatsko-slavonske na kr. akademiji znanosti u Zagrebu. God. 1848 bude naimenovan od bana J. bar. Jelačića 14. svibnja kod banskog vijeća u odsjeku prosvjete banskim savjetnikom. Istu privremenu službu obnašao je s pohvalom do 26. lipnja 1850, jer počam od ovoga dana nastala je nova uprava »c. kr. banske vlade«.

God. 1849 izašao je ... troškom Matice ilirske rječnik ilirsko-njemačko-talijanski od Josipa Drobnića, što ga je prof. A. Mažuranić preradio i dopunio, a B. mu pripomogao te k istomu rječniku i osnovu slovnice ilirske njemačkim jezikom (Grundzüge der illirischen Sprachlehre) spisao i pobrinuo se za prijevod talijanskim jezikom (Fondamenti della grammatica illirica od Vlad. Vežića) iste slovnice. God. 1850 kao starješina Čitaonice i Matice ilirske nastojao je on te su na svijetlo izišla organ. pravopisom djela pjesnička opata Ignjata Gjorgjića Uzdasi Marije Mandaljene i Saltjer slovinski.«

Dotle sam Babukić.

U reorganizaciji hrvatskoga školstva od god. 1850 na sistem austrijski stara zagrebačka arkigimnazija od 6 (4+2) razreda zamijenjena bi višom gimnazijom; predmetima iz filozofskog fakulteta bivše Akademije znanosti ona se proširila u gornjim razredima za dva razreda (4 + 4 = 8), dok je od njenog pravnog fakulteta postala naročita Pravoslovna akademija. Tom reorganizacijom bio je pogođen i B., jer je od akademijskog profesora bio preimenovan gimnazijskim s obvezom, da uz hrvatski jezik predaje još i propedeutiku.

B. postaje hrvatskim preporoditeljem, vođen istim idealima i nošen istim strujanjima domaće sredine kao i njegovi drugovi iz Zagrebačke akademije znanosti, gdje se u II. tečaju filozofije bio našao pored omladinaca Ivana Derkosa, Josipa Kundeka, Josipa Marića, Antuna Nemčića, Matije Smodeka, Pavla Štosa, a s nekima od njih je produžio i svoj pravni studij. Tu su mu bili profesorima Hrvati: Ladislav Žužić, Antun Šuflaj, Mirko Domin, Josip Jurjević; uz njih još i Slovak Stjepan Mojzes. Svi ti profesori s vrhovnim ravnateljem hrvatskoga školstva, kanonikom Josipom Sermageom na čelu, stajali su i iza Matije Smodeka, kad je početkom god. 1832 bio počeo predavati hrvatski jezik. Babukićev školski drug Iv. Derkos brošurom Genius patriae dao je 1832 hrvatskom preporodu njegov kulturni program.

Kad je ta hrvatska sredina organizirala preporod, a Lj. Gaj mu pribavio glasila »Horv. Novine« i »Danicu«, samo u prvom broju (1835) B. se javio pjesmom Granici i Danici (»Svi su ovo Hrvatjani bili«), kasnije člancima, koji su rješavali pitanja jedisntvenog pravopisa (Danica, br. 11, 12, 1835) i književnog jezika (Danica, br. 10—15, 1836) i t. d. Njegovu Osnovu slovnice slavjanske narĕčja ilirskoga (napose odštampanu u Zagrebu tiskom Fr. Župana, 1836) preveo je na njemački Rud. Fröhlich (Beč, kod Venedikta, 1839), na talijanski A. Kaznačić (Zadar, 1846). Rezultat njegovih posljednjih napora u tom smjeru predstavlja Ilirska slovnica (Zagreb, tiskara dra. Lj. Gaja, 1854, 8º, str. 444).

Kako su njegovi posljednji lingvistički radovi napisani diletantski, kritika ih nije primila povoljno.

LIT.: T. Smičiklas i Fr. Marković, Matica Hrvatska od g. 1842 do g. 1892, Spomen-spis, str. 245—254.