AZIMI (grč. ἄζυμος »beskvasan«, ἄζυμα »beskvasan kruh«). Bježeći iz Egipta nisu Izraelci imali vremena da priprave kvasan kruh, pa su ispekli beskvasan. Na spomen toga izlaska (lat. exodus) slavili su svake godine pashu 7 dana i jeli za to vrijeme beskvasan kruh. U hramu su tada prinosili azime (beskvasne hljebove). A. simbolički označuje čistoću i istinu. Svetkujući pashu ustanovio je Krist Euharistiju, pri čemu je upotrijebio beskvasni kruh. To čini i zapadna crkva, ali i armenska i maronitska. Riječju azima nazivali su Grci od 11. st. dalje sakramenat Euharistije u zapadnoj crkvi i neke slične obrede, a azimitima rimokatolike, Armence i Maronite, jer kod sv. Pričesti upotrebljavaju beskvasan kruh. Azimitski spor, koji je nastao na pobudu carigradskog patrijarha Cerularija, riješen je na ferrarsko-firentinsko-rimskom saboru (1438—1445).