AZIL (grč. τò ἄσυλον »svetište« prema ἄσυλος »nezarobljen«, »siguran od progona«), prvobitno posvećeno mjesto pod zaštitom bogova; zato na njem prestaje ljudska vlast. Ta se uredba azila prenosi iz staroga vijeka (napose od Židova i Grka; primjer: Demosten, kada se sklonio na Kalauriji) u srednji vijek te se veže uz crkvu i svećenstvo. No pored crkvenog razvija se i svjetovni a. Sociološki svodi se a. na religiozna shvaćanja o vrhovnoj božanskoj vlasti nad svijetom ili u primitivnijim kulturnim krugovima o osobitoj moći (tabu) određenih predmeta, životinja ili ljudi, kojima se pripisuju tajnovite sile tako, da je njihov dodir katkada spasonosan, a katkada pogibeljan, te se smije samo oprezno vršiti. Takva svojstva pridavala su se i grobovima, stanovima vladara i svećenika, a napose hramovima. Čovjek, koji se dotaknuo takvih predmeta ili ljudi, dolazio je pod zaštitu njihove mistične moći te je uživao njihovu posebnu zaštitu. Na tom temelju izgrađen je i pojam a. kao pravne uredbe te je u svoje vrijeme napose služio za ublaženje i suzbijanje krvne osvete.

U međunarodnom pravu a. označuje zaštitu pred progonom sa strane neke druge države, što je daju države pojedincima, koji se nalaze na njihovu području (→ izručenje), u zgradi poslanstva (→ diplomatsko zastupanje država) ili na ratnom brodu (→ ratni brod). U ratu brodovi zaraćenih stranaka nalaze do stanovite mjere a. u neutralnom teritorijalnom moru i lukama (→ neutralnost u pomorskom ratu).

U nekim stranim jezicima, a po tome rijetko i u nas, a. označuje ubožnice, sirotišta, domove za nemoćne i duševno bolesne.