AZIJATSTVO kao povijesno-sociološki pojam označuje azijske samonikle kulture, a s evropskog stajališta pod azijatstvom razumijevamo višestruki utjecaj Azije na Evropu. Već u mlađe kameno doba možemo ustanoviti tragove dodira, koji su za vrijeme kovinskih kultura sve jači. Posredovanjem kretsko-mikenske kulture antika se dobrim dijelom osniva na starim gradskim kulturama Bliskog Istoka, a helenizam je mješavina grčke kulture s istočnjačkim elementima. Kasna antika sadrži također stanovite elemente istočnjačkog podrijetla. Neposredne azijske utjecaje pokazuju uglavnom iranski prilivi u nekim dijelovima Evrope, pa tako i kod nas. »Barbarski narodi« velike seobe naroda, kao Huni, Avari, Madžari, imali su moćne države u samoj Aziji, i ma da je njihovo prodiranje na zapad predstavljalo tek neznatan odraz velikog previranja i nomadskih migracija, oni su bili za Evropu sudbonosni. Ti narodi nisu samo robili i palili, nego su vršili i kulturnu infiltraciju. Bizantsko carstvo je evropska i azijska tvorba u isti mah, što je dakako moralo ostaviti traga u cjelokupnoj njegovoj kulturi. Križarske vojne i naročito kasnija kolonizacija Evropljana znače posredan dodir Evrope s azijskim duhom; Rusija po svom geografskom eurazijskom položaju i stanoviti dijelovi evropskoga jugoistoka pokazuju u nekim svojim stranama toliko azijskih elemenata, da se mogu smatrati u neku ruku neposrednom azijskom utjecajnom sferom. Tri monoteističke religije istočnjačkog su podrijetla; isto tako filozofija i umjetnost Zapada mnogo duguju Istoku.

U Evropi se uvriježilo shvaćanje, da se pod pojmom azijatstvo i Azijat smatra nešto, što je manje vrijedno, te se kao takvo manje cijeni. Uzrok je tome nedovoljno poznavanje istočnjačkih kultura uopće, a posebno kulturne, etnopsihološke i rasne diferencijacije. To je i razumljivo, kad se uoči činjenica, da su mnogi pohodi tih Azijata imali pretežno pljačkaški karakter, pa se sve ostalo rado previđa.

I prema suvremenom stanju znanosti, azijatstvu se ne smije nipošto pridavati derogativan ili možda štaviše negativan značaj. Druga kultura, u ovom slučaju azijska, nije manje vrijedna. U toliko je više taj stav neopravdan, kada pomišljamo na sve važne činioce azijskog podrijetla u evropskoj kulturi.

LIT.: A. Radić, Osnova za sabiranje i proučavanje građe o narodnom životu, 1929. Ispor. i Sabrana djela II., III., IX. i d.; Gowen, Histoire de l’Asie, 1929; Weber, Kulturgeschichte als Kultursoziologie, 1935; Strzygowski, Asiens bildende Kunst, 1930; Cohn-Wiener, Asia, 1929; Vinski, Glavni nosioci eurazijske nomadske umjetnosti, Vjesnik Hrv. arheol. dr. n. s. XVII., 1936.