ADENOM, oteklina, nastala umnožavanjem žljezdanog epitela, neopasne je naravi. Veličina joj se kreće od zrna graška do veličine srednje jabuke. Oštro je ograničena od okolnog tkiva, obično omotana vezivnom čahurom, tako da se može kirurški lako izljuštiti. Razvija se gotovo u svim žlijezdama, šta više i iz žlijezda u sluznicama. Najčešće je susrećemo u sluznicama, jetri, bubrezima, dojci, te na koži. Na sluznicama vrlo često visi na peteljci; u tom slučaju govorimo o adenomatoznom polipu. Mikroskopski se vidi, da epitel tih novotvorba gradi cijevi i mjehuriće, po čemu su slične žlijezdama. Otud i ime (grč. aden »žlijezda«, oma »nastavak za novotvorbe«). Ako su šupljine adenoma velike, prostrane, onda se govori o cistadenomu (cystadenoma). Iako je adenom neopasna novotvorba, zna prijeći u jako bujanje (opasna alteracija), koja razara okolinu i štetna je za cijeli organizam. Tada govorimo o raku. Osobitog su značenja adenomi žlijezda s unutrašnjom sekrecijom. Najčešće se nalaze u štitnjači, nadbubrežnoj žlijezdi, u hipofizi mozga, epitelnim tjelešcima i epifizi mozga. Potonja tri imaju posebnu važnost, jer izazivaju poremećenje u hormonalnoj cirkulaciji i s tim u vezi različita opća patološka stanja organizma.