AVRAMOVIĆ, 1. Dimitrije, * Sv. Ivan (Bačka) 15. III. 1815, † Novi Sad 1. III. 1855, slikar i pisac. Počeo je slikati još u pučkoj školi, i njegove su male ikonice na staklu prodavali piljari po selima. Od ove zarade kupovao je materijal za slikanje. Učio je dvije godine kod slikara Atanasija Nikolića, a i kasnije je pored gimnazije učio slikanje i kaligrafiju. Poslije niže gimnazije pošao je u trgovinu, ali se ubrzo vratio slikarstvu, radeći kod Matije Jovanovića i kod nekog Ivana. Godinu dana proveo je u Beču. Po povratku slikao je portrete i ikone za vladiku St. Stankovića, s čijom stipendijom ode ponovo u Beč. Tu je ostao 6 godina. Zatim je na preporuku svojih profesora pozvan u Beograd, da slika novu sabornu crkvu. Na zahtjev kneza Aleksandra Karađorđevića ukrasio je i staru crkvu u Topoli. Srpska vlada pošalje ga 1846, da kopira po manastirima starinske slike, a 1847 uputi ga u Sv. Goru, da i tamo potraži starine vrijedne za srpsku historiju i umjetnost. Tom prilikom posjetio je A. Solun i Carigrad. Opažanja s toga puta objavio je pod naslovom Sveta Gora sa strane vere, hudožestva i povesnice. Beograd 1848, i Opisanje drevnosti srbskih u svetoj Atonskoj gori, Beograd 1847. Osim ovih knjiga A. je objavio još dvije: Koređo i Zlatna zrna u 2 sv. kao i mnoge članke. Mnogo je slikao. G. 1852 izradio je ikonostas manastira Ravanice i iste godine prenio svoju djelatnost iz Srbije u Novi Sad. Otada se bavio više pisanjem. Posljednje slike bile su mu dvije ikone za grob Kristov i šest slika Sv. Ivana. Muzej Kneza Pavla ima velik broj njegovih slika, skica i crteža.

LIT.: Kukuljević, Slovnik umjetnikah jugoslavenskih; St. Popović, D. Avramović, Srp. ilustrovane novine, 1882; M. Dimitrijević, Život D. Avramovića, slikara, Javor 1892; L. Nikolić, Srpski slikari, 1895; V. Petrović-M. Kašanin, Umetnost u Vojvodini, 1927; Simić-Milovanović, Vreme, 30. IX. 1935. Z. S. M.

2. Mihajlo, * Smederevo 4. XI. 1864, osnivač prvih zemljoradničkih zadruga u Srbiji i upravitelj Glavnog saveza srpskih zemljoradničkih zadruga u Beogradu. Gimnaziju i trgovačku školu učio u Beogradu, a više škole u Beogradu i Parizu. Poslije svršenih studija bio je najprije tajnik, pa zatim upravitelj Državne klasne lutrije i Podunavske okružne zadruge. Predavao je i na sveučilištu. Trideset je godina uređivao i bio glavni suradnik Zemljoradničke zadruge. Napisao je mnogo članaka i studija o zadrugarstvu, zemljoradnji i raznim gospodarskim i agrarnim pitanjima. M. P.

3. Ranislav, * Maće (općina brezovska, okrug čačanski) 19. VII. 1874, inžinir. Učio je tehničke nauke u Beogradu i Berlinu. U državnoj je službi od 1898. G. 1922—26 bio je pomoćnik ministra željeznica i prometa. Radio je na trasiranju državnih putova i željezničkih pruga u Srbiji, na organizaciji željezničke službe i obnovi međunarodnih prometnih odnosa sa susjednim državama. Sudjelovao je kao delegat u svim važnijim konferencijama. Napisao je: La Serbie pillée et saccagée; Destruction des Chemins de fer i dr. M. P.