AVIT (Alcimus Ecdicius Avitus), sv., * Vienne, Dauphiné (Francuska) oko 450, † oko 518, biskup u Vienne-u (oko 490— 519), gordi protivnik arijevstva i semipelagijanstva, jedan od glavnih stupova tadanje katoličke crkve u kraljevstvu burgundskom. A. je iza Paulina iz Nole i Prudencija najznamenitiji kršćanski pjesnik srednjega vijeka. Kao član vrlo ugledne porodice, iz koje je potekao jedan burgundski kralj i u kojoj je biskupska čast bila gotovo nasljedna, bio je u prijateljskoj vezi s burgundskim kraljem Gundobadom i njegovim sinom Sigmundom, koga je od arijevstva priveo u krilo katoličke crkve. Isto tako je predobio franačkog kralja Hlodoveha za kršćanstvo i toliko mu pogodovao, da je gotovo kao veleizdajnik svoje uže domovine omogućio Hlodovehu da osvoji Burgundiju. Za crkvenu i kulturnu povijest 5. i 6. st. važna su njegova 93 pisma. Proslavio se pjesničkom pohvalom djevičanstva: De consolatoria castitatis laude u 666 heksametara, upravljenom njegovoj sestri duvni Fuscini. Sve asketske argumente, što ih već poznaju crkveni oci i pisci Tertulijan, Ciprijan, Ambrozije, Augustin i Jeronim, navodi i on. Taj je pjesmotvor bio vrlo omilio, valjda i zato što je iskićen biblijskim parabolama i legendama. Mnogo dotjeraniji mu je biblički spjev: De spiritualis historiae gestis, po Genezi i Eksodu, jedinstveno i neobično dobro komponiran duhovni ep. Licima je pjesnik udahnuo dramatski život, a tragičke je događaja znao psihološki produpsti. Čini se, da je slavni engleski pjesnik John Milton dobio pobudu za svoj vjerski ep Izgubljeni raj, čitajući Avitov biblički ep. Svakako potječe odanle neobično vješto, dramatski ocrtano lice Luciferovo.

BIBL.: Monumenta Germaniae historica, Scriptores antiquissimi, sv. VI.; U. Chevalier, Oeuvres complètes de s. Avite, Lyon 1890.