AVICEBRON (Avicebrol, Avencebrol, židovskim narodnim imenom Šelomon ben Jehudah ibn Gebirol, arapski Abu Ajjub Sulaiman b. Jahja), * Malaga oko 1020, † Valencia oko 1069, židovski pjesnik i filozof. Skolastici su ga (neopravdano, kako je dokazao S. Munck) držali Arapinom. Pjesme je pjevao hebrejski, ali glavno mu je filozofijsko djelo Izvor života pisano arapski (na židovski ga je preveo Šem Tob Falanguera). Po duhu prilično pristaje uz arapsku filozofiju razvijajući naziranje, koje stoji pod utjecajem Aristotelove i novoplatonske nauke. Izvor života je Bog, koga treba zamišljati kao apsolutno, neizmjerno, jedinstveno biće, a može se pravo spoznati samo intuicijom ili u ekstazi. Sva stvorena, relativna bića su složena, sastoje se od oblika i od tvari, i to jednako tjelesna kao i bestjelesna, uzimajući, da je građa svijeta (opća materija) dvojaka, osjetno-tvarna i duhovna. Svijet proizlazi iz Božjega bića postepenim redom. Najprije je iz njega potekao um, po njem onda duhovni pa duševni svijet i napokon priroda. U opreci s Pilonom Aleksandrijskim (v.) ne uzima Avicebron, da um (logos) sam pokreće stvaranje, već drži, da to čini volja Božja, koja iz neizmjernoga vrela božanskoga spoznanja bira, što će da ostvari. Bog djeluje u svemu posredstvom sve dalje podređenih sila; s udaljenošću od izvora života sve se više umnost steže, i stvaranje se primiče mrtvom stanju, kao svijetlo što se pomalo gubi u mraku. Avicebronova nauka zacijelo je dosta utjecala na razvitak Kabale prema knjizi Sohar.