ADENOIDNE VEGETACIJE. U stražnjem dijelu čovječjega nosa nalazi se nakupina adenoidnoga tkiva, koju zovemo tonsilla pharyngea ili treća mandula. To je tkivo kod djece razvijeno obilnije nego kod odraslih i čini se, da mu je funkcija bar donekle vezana uz rast čovjeka, jer nakon puberteta to tkivo redovito gotovo posve atrofira. Međutim pod nekim, nama dosad još nepoznatim uvjetima, može to tkivo nabujati u bolesnom opsegu, te onda govorimo o adenoidnim vegetacijama (njem. Wucherung der Rachenmandel). A. v. nalazimo vrlo često kod male djece, gdjekad i kod odraslih, a vrlo rijetko kod novorođenčadi i kod dojenčadi. Ne smijemo adenoidno povećanje tkiva zamijeniti s polipom, koji predstavlja specijalne patološke produkte nosne sluznice, u kojima nema ni traga adenoidnoga tkiva. Kao posljedica a. v. nastaje karakteristična klinička slika, poznata i liječniku i mnogom laiku: Kad je naime nos straga potpuno začepljen, prisiljeno je dijete disati na usta, što dovodi do vrlo loših posljedica — nos zaostaje u razvitku, jer je izvan funkcije, te je premalen u razmjeru prema glavi bolesnika; usta su uvijek napola otvorena, gornja čeljust je sa strane komprimirana, tvrdo nepce je vrlo visoko, te ima oblik gotskoga luka, grudni koš je plosnat i uzak, jer se pluća slabo ventiliraju; dijete kadšto slabo čuje, jer mu se začepi otvor Eustahijeve cijevi, koja spaja srednje uho sa ždrijelom, odaje pospan i blesav izgled, premda može imati normalnu inteligenciju; govori unjkavo, nemirno spava, često mokri u krevetu (enuresis nocturna), ima slab tek, blijedo je, zaostaje u razvitku i slabo napreduje u školi. To se karakteristično stanje naziva stalus adenoides. Ono je već odavna bilo poznato liječnicima, ali je uzrok otkrio istom g. 1869 danski liječnik Meyer, koji je tim otkrićem učinio čovječanstvu neprocjenjivu uslugu. Čim je otkriven uzrok, našao se i način, da se odstrani. A. v. mogu se odstraniti jedino operacijom, koja se zove adenotomija ili abrazija. Uspjeh operacije redovno je dobar. Odstranjenjem vegetacije uspostavlja se normalno disanje kroz nos, pluća se bolje ventiliraju, što dovodi do bolje mijene tvari (metabolizam). Oblik grudnoga koša se popravlja; dijete brže raste, bolje se razvija, dobiva mnogo bolji tek, mirno spava, svježe je, a smetnje s uhom potpuno nestaju. Važno je spomenuti i to, da djeca s a. v. zbog disanja kroz usta više naginju na bolesti ždrijela, organa za disanje i na sve zarazne bolesti. Nakon operacije dijete je otpornije protiv svih zaraza. Operacija nije vezana na dob bolesnika. Kriva je pretpostavka, da treba s operacijom čekati do stanovite dobi, jer bi takav postupak bio nelogičan i štetan po dijete, već je treba izvesti, čim se ustanovi, da postoji razlog za nju. Istina je doduše, da se ona izvodi najčešće kod djece od 4—5 godina, ali je gdjekad potrebna i u najranijem djetinjstvu, pa čak i kod dojenčeta, ako zbog povećanih vegetacija ne može disati na nos, pa prema tome ne može ni sisati.