AVESTA. Tako se zovu u 6. ili 5. st. pr. Kr. u nekom starom iranskom (starobaktrijskom ili istočnoiranskom) jeziku na koži ispisani vjerski tekstovi pristaša Zaratustrinih, jedan od najstarijih religijskih spomenika čovječanstva, svete knjige predislamskih Perzijaca i današnjih Parza. Odlomci, skupljeni u 4. st. pos. Kr. pod Sasanidima, obuhvaćaju 21 knjigu u 384 poglavlja, a napisani su prastarim crkvenim jezikom, kome je dodan tumač na srednjeperzijskom jeziku: zend. Po tomu se isprvični tekst s komentarom naziva Zendavesta Ta se vulgata Zaratustrine religije raspada na 5 dijelova, a radi o vjeri, stvaranju svijeta, Zaratustri i povijesti kraljeva, o državničkoj mudrosti, astronomiji, astrologiji i narodnom gospodarstvu. Sačuvana je otprilike samo jedna četvrtina, ostalo je uništio islam. I. dio yasna (žrtveni ritual) govori o žrtvovanju nekog opojnog pića; najstarije partije prvog dijela, gathas, su himne, a spjevao ih je navodno sâm Zaratustra; II. dio visprat (sva božanstva i geniji), zazivanja liturgijskog sadržaja; III. dio yasht, hvalospjevi iranskim kraljevima, vrlo važan izvor starih iranskih mita i priča o herojima; IV. dio videvodad govori o općem potopu, o kozmologiji i o različitim pokorama, o ritualnom čišćenju pri rađanju i umiranju; da se elementi vatre i zemlje ne onečiste, moraju se mrtvaci izlagati gavranima; V. dio khorda — zbirka molitava.

BIBL.: Krit. izdanje Aveste od K. F. Geldnera, 3 sv., 1889—95; engl. prijevod Sacred Books of the East, 1880—87; njem. prijevod od F. Wolfa 1910—1924.