AVERESCU, Aleksander, * Ismail (na Dunavu) 22. IV. 1859, rumunjski general i državnik. G. 1876 stupio je u vojsku, 1883—1886 pohađao je vojnu akademiju u Turinu; kao pukovnik bio je 1895—1898 dodijeljen poslanstvu u Berlinu u svojstvu vojnog atašeja, a 1907—1909 je ministar vojni u kabinetu Dimitrija Sturdza. Kao divizijski general ravnao je vojnim operacijama za kratke kampanje 1913 protiv Bugarske. G. 1916—1917 bio je na čelu glavnim operacijama rumunjske vojske, a na početku 1918 zapovijedao je vojsci, koja se borila na ruskoj fronti. Došao je u sukob s ministrom predsjednikom Bratianuom, a kad je ovaj u veljači 1918 odstupio, kralj Ferdinand povjeri A. obrazovanje ministarstva. Sad je imao spremati mir s centralnim državama. 5. III. 1918 potpisa primirje, a zatim prepusti mjesto kabinetu Marghilomana. Nakon rata ostavi vojsku i potpuno se dade na politiku. Organizira novu pučku stranku (poporului) protiv liberalne stranke Bratianuove. G. 1919 bijaše ministar nutarnjih poslova u kabinetu Vaida-Voevoda, a 1920 postade po drugi put ministar predsjednik. U prosincu 1921 srušio ga je njegov ministar vanjskih posala Take Jonescu sa svojim nacionalno-demokratskim pristašama. Nakon poraza pučke stranke kod izbora 1922 Averescu stupi u opoziciju prema liberalnoj stranci, a pučka stranka, nakon smrti Marghilomana 10. V. 1925, spoji se s Marghilomanovim konzervativnim naprednjacima i uze ime pučke nacionalne stranke (partid national al poporului). U travnju 1926 postao je po treći put predsjednikom vlade. Isposlovao je ratifikaciju Italije zapisnika o aneksiji Besarabije. Odstupio je u lipnju 1927 povodom opozicije Jonela Bratianua.