AVELLINO, Francesco, * Napulj 14. VIII. 1788, † 9. I. 1850, odvjetnik i sveuč. profesor u Napulju. Učio je pravo i postao činovnikom u ministarstvu pravde. Bavio se već u ranoj mladosti numizmatikom i arheologijom, pa je išao i u Rim, da prouči tamošnje spomenike. G. 1815 postao je red. profesorom grčkoga jezika i književnosti na napuljskom sveučilištu, a uz to se bavio odvjetničkim poslovima. G. 1821 prešao je na pravni fakultet, gdje je najprije predavao političku ekonomiju, kasnije institucije rimskoga prava i napokon pandekte. Kao vrlo učen čovjek već je rano postao članom akademije Reale accademia ercolanense i tajnikom društva Societa reale borbonica. Kao takav bio je glavni urednik publikacije Real Museo Borbonico, u kojem je napisao niz članaka. Od 1832 on je stalni tajnik akademije R. acc. ercolanense i piše članke iz arheologije, epigrafike i numizmatike. Pod konac 1839 imenovan je ravnateljem napuljskoga muzeja i glavnim nadzornikom iskapanja. Dopisivao je i s njemačkim učenjacima i surađivao u njemačkim časopisima (Rheinisches Museum). Kao plod svojih opsežnih istraživanja na polju talijanske numizmatike izdao je Corpus numorum Italiae veteris.