AVARNA DI GUALTIERI, Giuseppe, duca d’, * Palermo 17. III. 1843, † Rim 31. III. 1916, talijanski diplomat. G. 1866 postade atašejem u Parizu, gdje je uz grofa Konstantina Nigra stekao mnogo iskustva i znanja na području vanjske politike. S njim je pošao na poslanstvo u Beč, a 1894 bio imenovan opunomoćenim ministrom u Beogradu. Nakon dvije godine prijeđe u Atenu, 1902 u Bern, a 1904 dođe za poslanika u Beč, gdje je ostao sve do 1915. U Beču je zatekao na čelu austro-ugarskog ministarstva vanjskih posala Agenora Goluchowskoga. Odlučno je zastupao talijanske interese za bosansko-hercegovačke aneksione krize 1908—1909, a 1910 zapodjeo je prijevremeno pregovore za obnovu Trojnoga saveza. Talijanska je vlada tada htjela u tekst trosaveznog ugovora uvrstiti garanciju, da ne će biti vezana ničim, što bi se kosilo s talijansko-engleskim prijateljstvom. Libijski je rat tražio izmjene u dosadanjim 9. i 10. čl. ovog ugovora s obzirom na čuvanje postojećeg stanja na istoku. Dne 5. XII. 1912 bi po peti put potpisan u Beču ugovor o Trojnom savezu, u kome se priznavaše suverenost Italije nad Libijom. U uvjerenju, da Trojni savez predstavlja konzervativni elemenat u Evropi, na početku krize 1914 d’Avarna bi rado bio vidio, da je Italija intervenirala na strani Njemačke i Austro-Ugarske, iako bijaše uvjeren, da austro-ugarski ultimatum Srbiji ne obvezuje Italiju, da snosi posljedice ovoga koraka.

LIT.: Njegovo se diplomatsko djelovanje u Beču obilno odrazuje u zbirci diplomatskih dokumenata Österreich-Ungarns Aussenpolitik von der bosnischen Krise 1908 bis zum Kriegsausbruch 1914, Beč—Leipzig 1930. Na osnovi očevih bilježaka njegov je sin izdao 1924 djelce L’ultimo rinnovamento della Triplice.