ADEN, u starom vijeku Attana, 152.000 stan., britanska kolonija; centralna luka Arabije na Indijskom oceanu, na jugoistoku od Jemena, a blizu tijesna Bab el Mandeb; daje ime zatonu i poluotoku, na kome se nalazi između dvaju starih vulkanskih kratera; čitav faktički posjed dijeli se na grad Aden, otok Perim u spomenutom tijesnu i na komad zaštitnog zemljišta. Pod upravu adenske oblasti idu otoci Sokotra, u Crvenom moru Kamaran, Zukur i Haniš, a pod nadzorom oblasti stoji Hadramaut. Stanovništvo je vrlo izmiješano, pa ima osim Britanaca još Beduina, Inda, Suahela, Arapa, Crnaca i Židova. Na zapad gradu podigoše u posljednje vrijeme luku Steamer Point sa 32.490 stan. (1931), koja se arapski zove Bender Tanahi, pa je više izložena vjetru od samoga Adena. Već u starom vijeku luka je Attana bila središte Arabije Felix. Marco Polo cijeni Aden 1276 na 80.000 stan.; u ono vrijeme bila je to znamenita luka za indijsku robu, koja je polazila u zemlje Sredozemnoga mora. Kad su Portugalci našli put u Indiju oko Afrike, poče Aden propadati i padne na neznatno selo sa 600 stan., kad su se oko njego tukli Portugalci (Albuquerque), Egipćani i Arapi; podiže se nešto iza toga, ali životari do početka 19. st.; g. 1839 uze ga Velika Britanija, 1850 postaje slobodnom lukom, 1856 budu otvoreni veliki »tanks«, naime cisterne, koje mogu sadržavati 320.000 hl vode; za izvoz dobiva Aden iz Jemena duhan, kavu, raž i komuškarice.