AUZONIJE (Decimus Magnus Ausonius), oko 310—395 pos. Kr., latinski pjesnik iz Burdigale (Bordeaux) u Galiji. Bio je učitelj Gracijanov. Kad je ovaj postao carem, A. je vršio redom visoke časti. Bio je među ostalim upravitelj u Iliriji, a 379 postao je i konzulom. Poslije Gracijanove smrti povukao se u svoju domovinu i bavio se samo knjigom. Pod stare dane prešao je na kršćanstvo, ali je po kulturi svoga duha ostao i dalje poganin. A. je bio plodan pisac: pisao je pjesme, pisma u stihu i prozi, epigrame i dr., no djela mu nemaju osobite vrijednosti, premda su po sadržaju zanimljiva i pokazuju njegovu veliku formalnu okretnost i vještinu. Glavnija su mu djela: Epigrammata, ima ih oko 120 većim dijelom u elegijskom metru. Mnogi su mu epigrami prevedeni iz grčke antologije; Idyllia, njih 20. Najvrednija je od njih 10. idila Mosella, u kojoj je zanimljivo opisana vožnja po toj rijeci; De XII Caesaribus, stihovi napisani prema životopisima Svetonijevim.

LIT.: F. Marx u Pauly-Wissowa, Realencyclopädie, II., 2562, Stuttgart 1896; A. Gercke-F. Norden, Einleitung in die Altertumswissenschaft, I., Leipzig 1891.