AUTOTIPIJA ima jednobojnih i višebojnih. Autotipija u jednoj boji dobiva se ovako: fotografija ili slika umjetnika stavi se u aparat za fotografiranje, kojim se vrše snimke kroz mrežicu. Mrežica se stavi pred osjetljivu ploču. Svrha je mrežice, da snimanu sliku s pomoću crnih i prozirnih točaka u mrežici razdijeli u t. zv. polutonove. Gustoća mrežice primjenjuje se prema vrsti papira, na kojoj će se autotipija štampati. Ako se autotipija štampa na papiru za umjetnički tisak, tada se upotrijebi mrežica sa 80 otvora (točkica) na 1 cm². Autotipija u više boja snima se na isti način kao i autotipija u jednoj boji, s jednom razlikom, da se za svaku boju upotrijebi mrežica druge boje, a kod snimanja se pomakne za 45° od položaja prvašnje mrežice. Dobiveni se snimci, većim dijelom na mokru ploču, retuširaju i prenose umjesto na papir na ploču od cinka ili bakra. Tada se ploča stavlja u kupku, sastavljenu od kemičkih tekućina radi jetkanja. Jetka se vrlo oprezno i vrše se česti otisci ploče, da se vidi učinak jetkanja. Otisci služe ispoređivanju s originalom. Prema potrebi vrše se i popravci ili nadopune. Kad je jetkanje gotovo, ploča se pričvrsti na podlogu, i rad je završen. Kod autotipija u više boja, na pr. kod tri, potrebne su tri ploče. Postupak jetkanja je isti kao i za jednu boju. Od svake ploče učini se otisak, i to: 1. žutom, 2. crvenom i 3. modrom bojom jedno na drugo. U tako dobivenu otisku vidi se, da li tonovi slike u bojama odgovaraju originalu. Ako se to ne postigne, vrše se popravci na onoj ploči, koja svojom bojom ne odgovara, t. j. ton se pojačava ili oslabljuje. Popravci, odnosno nadopune, vrše se pomoću različitih kemičkih sastavina. Snimanje se vrši umjetnim osvjetljenjem.