AUTOROTACIJA (grč. αὐτός »sâm«, lat. rotatio »kretanje«). Ako u vjetar stavimo duguljastu ploču, koja je okomita na vjetar, a može se vrtjeti oko smjera vjetra, ploča ostaje mirna, poradi simetrije. Međutim ako jačim udarcem ploču zavrtimo na jednu ili drugu stranu, vrtnja ne će prestati, štoviše, ubrzat će se, naročito, ako je ploča prema vjetru ponešto konkavna, poput žlijeba. Taj pojav zove se autorotacija. (Sl. 1.) Drugi je primjer kod ravne ploče, koja se može vrtjeti oko osi, koja leži u ploči, a okomita je na vjetar. Takva se ploča namješta okomito na vjetar (Dvořákov pojav), no i ona jačim udarcem prijeđe u trajnu vrtnju. (Sl. 2.)