AUTONOMNA PODRUČJA. Uzme li se kao bitna crta autonomije pravo jedne zemlje ili jednog naroda, da sam sobom upravlja po svojim vlastitim zakonima i da je neovisan od bilo koje strane vlasti, pitanje se autonomije za pojedina područja javlja onda, kad je autonomija ili zajamčena njezinim utanačenjima sa stranim državama ili utanačenjima između pojedinih stranih država, ili kad se ta autonomija u bilo kojem obliku proteže i na vanjske odnose. Već Bečki kongres 1815 bijaše organizirao »Rusku Poljsku« kao autonomno područje, pa je ona po tome i dobila naziv »Kongresne Poljske«. Dao joj je potkralja, sabor i posebnu vojsku. Prije nje je nastala Velika vojvodina Finska. Kongresna Poljska nije preživjela 1830. Austrijska Poljska, nakon 1867, dobila je širu autonomiju od ostalih austrijskih pokrajina. Britanski dominioni Kanada i Irska postadoše gotovo nezavisnima; u prvom je slučaju odlučivala udaljenost od Engleske, a u drugom razlika rase.

U procesu raspadanja Turske dobile su pojedine pokrajine autonoman položaj, a njihova je autonomija redovito prethodila njihovoj samostalnosti, kako se vidi kod Egipta, Bugarske, Srbije, Albanije.

LIT.: Heilborn, Autonome Provinzen u K. Strupp, Wörterbuch des Völkerrechts und der Diplomatie, sv. I.; C. Piccioni, Autonomie (Territoires autonomes) u A. F. Frangulis, Dictionnaire diplomatique, sv. I.; R. Redslob, Abhängige Länder, Leipzig 1914.