AUSTIN, 1. Alfred, * 1835, † 1913, engleski pjesnik. Naslijedio je Tennysona kao »poeta laureatus« (1896). Između 1871 i 1908 izdao je dvadeset knjiga beznačajnih stihova. Bolje mu je djelo u prozi The Garden that I love (1894), gdje opisuje svoj vrt u grofoviji Kent. Autobiography objavljena 1911. J. T-a.

2. John, * 1790, † 1859, engleski pravnik. Sa šesnaest godina stupio je u vojsku, ali ju je već nakon pet godina napustio. Posvetio se izučavanju prava i odvjetničkoj karijeri. Kad je 1826 osnovano sveučilište u Londonu, pozvan je za profesora pravne teorije. Za to zvanje živo se spremao na nekim njemačkim sveučilištima, napose u Bonnu. No kako je u ono vrijeme zanimanje za pravnu teoriju u Engleskoj bio vrlo maleno, a njegov se prihod sastojao jedino od prinosa slušalaca, bio je već 1832 prisiljen dati ostavku. Iako su njegova predavanja bila jasna i rječita, te su, kako tvrdi njegov učenik J. S. Mill, ostavljala neizbrisiv dojam, bila su ipak suviše zbita i teška za prosječne slušaoce. Kratko vrijeme predavao je za odvjetnike u Inner Templu, bio je zatim član komisije za izradu kaznenog zakonika i za ispitivanje prilika na Malti. Zatim se povukao radi slaba zdravlja, koje ga je mučilo čitav život; boravio je u Njemačkoj i Francuskoj. Umro je u Wevbridgeu u Surreyu, gdje je u potpunoj osamljenosti proveo posljednjih deset godina svog života. Glavno mu je djelo Lectures on Jurisprudence, prvo izdanje 1832. Drugo znatno prošireno izdanje priredila je 1861 njegova udovica Sarah i popratila ga vanredno pisanim predgovorom o životu i radu Austina. To izdanje kao i prikazi J. S. Milla o nauci A. bili su osnov slave, koju je stekao tek nakon smrti. Austinova nauka stoji u tijesnoj vezi s naukom J. Benthama. Računaju ga među rijetke pozitiviste u engleskoj pravnoj nauci. Njegov se pozitivizam međutim bitno razlikuje od njemačkog pozitivizma, koji je došao do punog izraza u nauci H. Kelsena. On više naliči dogmatizmu ili apriorizmu, jer izvodi svoju pravnu nauku iz osnovnih zasada Benthamove filozofije. U tom pogledu osobito je značajan njegov pojam suverenosti. Velika je sličnost A. nauke s pozitivizmom L. Duguita. Kao pozitivist i apriorist nalazio se u opreci s pravnom teorijom, koja vlada u Engleskoj, a koja zahtijeva, da se shvatanje prava osniva na iskustvu, jer se samo tako pravo može vječito prilagođivati liniji života. Utjecaj Austinove nauke kod Hrvata i Srba bio je znatan. Od nje polazi izravno T. Živanović u svojem Sistemu sintetične pravne filozofije, a posredovanjem F. Somloa (v.) M. Lanović u svom Uvodu u pravne nauke. S. F-k.

3.  Mary Hunter, * 1868, † 1934, američka spisateljica, najbolje poznata po djelima iz života američkih Indijanaca. Donijela poglavlje o urođeničkoj književnosti u djelu Cambridge History of American Literature. Roman A Woman of Genius (1912), novele The Basket Woman (1904), drama The Arrow Maker (1911), eseji The Land of Little Rain (1903) i The American Rhythm (1923). J. T-a.

4. Stephen Fuller, * Austinville (Virginia) 1793, † 1836, osnivač države Texasa. G. 1821 dobio je od mehičke vlade velike koncesije za kolonizaciju Texasa, koji bijaše dio države Coahuile u Mexicu. Zaslugom sposobnog i neumornog A. kolonizacija je brzo napredovala i odlično uspijevala, ali je 1831 nastao spor s mehičkom vladom, koja je bila ukinula ropstvo, pa je tražila slobodu i za robove A-ovih kolonizatora u svome Texasu. A., premda protivnik ropstva, branio je interese svojih kolonista. Stoga je bio zatvoren u Mexicu godinu i po. Kad su kolonisti 1836 proglasili Texas nezavisnom državom, zatražio je A. pomoć od USA. To i neuspjeh Mexica, da oružjem ostvari svoje pravo, dovedoše Texas do aneksije u USA 1845.