AUSKULTACIJA je metoda pretraživanja organizma, koja se sastoji u tome, da slušanjem različnih akustičnih pojava u pojedinim organima prosuđujemo stanje organa i narav patološkog procesa. Auskultacija sačinjava s inspekcijom, palpacijom i perkusijom četiri osnovne fizikalne pretrage u medicini. Auskultacijom su se služili već istaknuti liječnici starog vijeka (Hipokrat), a znanstvene osnove auskultacije postavio je pariski kliničar Laënnec (1816), koji je prvi primijenio i stetoskop.

Auskultirati možemo na dva načina. Izravna auskultacija izvodi se golim uhom, a neizravna stetoskopom (monoaurikularno) ili s fonendoskopom (biaurikularno). Prednosti su neizravnog auskultiranja: mogućnost točnije lokalizacije procesa, pojačanje auskultatornih pojava i estetski način pregledavanja. Ima vrlo mnogo auskultatornih pojava, a sve ih možemo podijeliti u dvije skupine, i to: na spontane akustične pojave, koje nastaju same fiziološki ili patološki, i na provocirane akustične pojave, koje nastaju tek umjetnim izazivanjem, kao drmanjem organizma, struganjem po koži, udaranjem metalnim novcem i t. d. Pojedini akustični fenomeni javljaju se uz posebne fizikalne prilike u organizmu, i prema njihovoj pojavi i njihovim promjenama možemo ustanoviti bolest i kontrolirati tok patološkog procesa. Auskultacijom se služimo najviše kod pretrage pluća i srca, a kod nekih bolesti nastaju pojedine karakteristične akustične pojave i u drugim organima, kao u trbuhu, perifernim žilama, štitnjači i t. d. I. Bt.

Auskultacija kod domaćih životinja služi za osluškivanje glasovnih pojava, koje prate disanje, optok krvi i gibanje crijeva. Vezikularni ili alveolarni šum na grudnom košu i domaćih životinja je fiziološki. Kod konja je nježan, kod goveda, ovaca, koza mnogo oštriji, a kod mesojeda najoštriji. Kod malih mesojeda čuje se međutim normalno u prednjim dijelovima grudnoga koša skoro čist bronhijalni ili tubarni šum, koji se inače kod zdravih životinja čuje samo na grlu i dušniku. Bronhijalni šum, kod malih mesojeda čist bronhijalni šum, na grudnom košu je redovito znak, da je iz plućnih alveola nestalo zraka. Osim tih šumova mogu se na grudnom košu bolesnih životinja čuti amforično i metalično disanje, bronhofonija, glasno mućkanje, vlažni i suhi hropci (rhonchi), praskutanje (crepitatio) i grebenje (frictio), a patološko značenje tih akustičkih pojava je slično onome kod čovjeka. Kod auskultacije srca mogu se čuti tonovi, koji prate normalan rad srca, kao i karakteristični šumovi, koji nastanu zbog nekih bolesnih pojava u srcu i oko srca. Auskultiranje trbuha odaje šumove (peristaltika), koji nastaju zbog gibanja sadržaja u crijevima. Iz kvaliteta i jakosti tih šumova dadu se izvesti dijagnostički zaključci. Auskultacija se vrši neposredno polaganjem uha na mjesto, koje se osluškuje, ili posredno pomoću fonendoskopa. A. S.