AURWANDIL (u prasvezi s lat. aurora »zora« i njem. wandeln »putovati«, »lutati«), ime skandinavskog astralnog bića. A. je nordijsko božanstvo Sunca, koje zimi mora uzmaknuti pred demonima tmine i koje čami u dalekom kraju zasužnjeno od boga Zime, izgubivši ondje sjaj i ljepotu. Ljeti se vraća i budi iz zimskoga sna božicu Zemlju, svoju ostavljenu ljubu, zadobivši opet svoj prvotni sjaj. Sličan je grčki mit o Odiseju, koji se iz daleke zemlje vraća otrcan u domovinu, gdje se ukazuje opet u svojoj muževnoj ljepoti. Priča o Aurwandilu čini jezgru njem. epa Orendel, koji je oko 1190 spjevao putujući pjevač (vagant). Pjesma sadržava tipične motive srednjovjekovne pripovjedalačke umjetnosti: u prvom redu lutanja po moru i prošnju istočnjačke kneginje. Na istoku dospijeva Orendel u ropstvo gorostasnog ribara, kome vjerno služi i od koga dobiva za nagradu nešiveni plašt Isusov, koji se našao u utrobi ribe. Kao sin trijerskog kralja Eigela vraća se s istočnjačkom princesom u svoj rodni grad Trier, gdje poklanja skupocjenu relikviju, Isusov plašt, biskupskoj crkvi.