AURIPIGMENT (od lat. aurum »zlato«, pigmentum »boja«) ili žuti arsenski blistavac. Kristalizira se monoklinski u kratkostupićastim kristalima; nađe ih se vrlo lijepih, iako sitnih, a ima ih i kod nas u Bosni kod Kreševa i u Južnoj Srbiji kod Majdana (Alšara). Najčešće se razvija jedar u pločastim, širokoprutićastim i zrakastim nakupinama. Ima ga i u bubrežastim, grozdastim i polukuglastim tvorevinama. Savršene je kalavosti, a na kalotinama vide se horizontalna prutanja. Blaga je opipa, dade se rezati i nešto malo savijati. Mekan je kao kuhinjska so ili nešto mekši, pa mu je zato stepen tvrdoće 1·5—2. Blista masnim sjajem; na kalotima je sjaja sedefasta. Lijepe je žute boje poput limuna u različnoj jakosti. Neki su narančasti i smeđežuti. Po kemijskom sastavu a. je spoj arsena sa sumporom, As₂S₃. Nalazi se (obično u društvu s realgarom) po rudnim žilama u vezi s vulkanskim erupcijama, gdje je bilo vulkanskih ekshalacija i hidrotermalnih procesa. Kao veoma važna arsenska ruda traži se mnogo u tehnici. Mnogo se upotrebljava za priređivanje žute boje i pri strojenju koža za snimanje dlaka osobito u rukavičarstvu. Još u staro vrijeme bilo je na Istoku poznato, da auripigment lako uklanja dlaku s kože. Tamo su miješali 9 dijelova gašena vapna sa 1 dijelom auripigmenta i to s vodom pretvorili u kašu zvanu rusma, kojom su uklanjali dlake s nekih mjesta na čovječjem tijelu. Upotrebljavaju ga pri priređivanju sačme, u staklarstvu, pa za različne arsenske preparate.

LIT.: M. Kišpatić, Rude u Hrvatskoj, Rad JA, knj. 147; J. A. Krenner, Auripigment und Realgar aus Bosnien, Földtany Közlöny 1884; S. Stevanović, Auripigment von Allchar in Macedonien, Zeitschrift für Krystallographie u. Mineralogie, 39; F. Tućan, Specijalna mineralogija, str. 65.