AURIHALK (Aurichalcum, Orichalcum od lat. aurum »zlato« i grč. chalkos »mjed«), znači zapravo »zlatna kovina«, a misli se mjed, koja je po svojoj boji slična zlatu (mjed je legura bakra i cinka). U vrijeme cara Augusta sadržavao je a. 15—20% cinka, do Filipa Arapina (3. st. pos. Kr.) pada taj omjer na 7—5%. U Dioklecijanovu cjeniku (Edictum de pretiis) označen je omjer aurihalka prema bakru sa 8 : 6.