AURELIJE (lat. Aurelius), nadbiskup kartaški i primas Afrike (oko 391—429), održao je preko 12 crkvenih sinoda, u kojima je osudio donatizam i pelagijanizam, te izdao neke naredbe u pogledu crkvene discipline i kulta. Glasovita mu je poslanica, što ju je 418 uputio afričkim biskupima, u kojima osuđuje Pelagija i njegove učenike. Prosper Akvitanski i Fulgencije vrlo su ga cijenili, kao i sv. Augustin, s kojim je prijateljevao. Zajedno s Augustinom i s drugim afričkim biskupima djelovao je na glasovitog đakona iz Galije Leporija, te je on u svojem djelu: Libellus emendationis opozvao i osudio dvije svoje zablude, koje je širio u Galiji, t. j. pelagijanizam, kao i nauku o dvije osobe u Kristu, koju je kasnije Nestorije otvoreno branio (Migne, Patrologia Lat. 31, 1221).

LIT.: Steidle, Patrologia, Freiburg i. Br. 1937; Marić, Das menschliche Nichtwissen kein soteriologisches Postulat, Zagreb 1916.