AUKSANOMETAR (auxanein »rasti«, »povećavati«, metron »mjera«) je aparat za mjerenje rasta kod biljaka u kratkom razmaku vremena. Pošto su pokreti rasta previše spori i sitni, da bi se primijetili, potrebne su nam sprave — auksanometri, koji te pokrete prikazuju uvećano.

Ima više oblika auksanometara, ali svi se dadu svesti na dva tipa.

I. tip — stariji, jednostavniji auksanometar »kazaljka sa lukom« sastoji se iz užljebljenoga kotačića lako pokretljiva oko horizontalne osovine, jedne dugačke kazaljke pričvršćene za osovinu kotačića, koja se s njim zajedno pokreće, i jedne lučne, nepokretne ljestvice, po kojoj vrh kazaljke klizi, kada se kotačić pokreće. Preko žlijeba kotačića prebaci se tanak konac, redovito od svile. Jedan se kraj konca veže za vrh biljke, kojoj se ispituje rastenje. a na drugi kraj konca objesi se uteg, da konac zateže. Kad biljka raste u dužinu, ona popušta koncu, koji vuče uteg s druge strane okrećući kotačić i kazaljku na kotačiću. Pri ovom radu uteg će se pomaknuti upravo onoliko, koliko biljka naraste, a vrh kazaljke po ljestvici onoliko puta više, koliko je puta veća kazaljka od polumjera kotačića. Na pr. ako je taj odnos 10:1 za svaki milimetar porasta biljke, vrh će se kazaljke na lučnoj ljestvici pomaći za jedan centimetar.

Ovakav aparat pokazuje samo, koliko se u određenom vremenu biljka izdužila, ali nam ne pokazuje, kako je rast tekao u pojedinim odsjecima vremena. To nam pokazuje:

II. tip auksanometra, koji sam registrira brzinu rasta u određenom toku vremena. Tu se nalazi opet užljebljeni kotačić, pokretljiv oko horizontalne osovine, ali sada bez kazaljke i lučne ljestvice. Mjesto toga sada se nalazi jedan drugi kotač, kojemu je polumjer nekoliko puta veći od polumjera kotačića. Kotač i kotačić su u čvrstoj vezi i okreću se istodobno oko zajedničke horizontalne osovine. Kotačić služi u istu svrhu kao i kod tipa I. Preko njega je prebačen konac, od koga je jedan kraj vezan za vrh biljke, a drugi za uteg, koji ga zateže. I preko većega kotača prebačen je konac, koji nosi na svakom kraju po jedan jednak uteg, tako da postoji ravnoteža. Jedan od tegova nosi horizontalno pričvršćeno pero, koje se dotiče naga ravljena valjka. Valjak je vertikalan, a njegovo je okretanje u vezi sa mehanizmom sata.

Kada se biljka izdužuje, konac sa utegom okreće kotačić, ali se istodobno okreće i veliki kotač, na kome se jedan uteg spušta, a drugi (s perom) diže. Pošto se valjak stalno i sporo okreće dodirujući neprekidno pero, ocrtava se na njemu bijel trag u obliku spirale. Po razmacima zavojaka spirale vidi se, kako je tekao rast biljke. Pošto se zna vrijeme jednog cijelog okreta valjka, izračuna se lako i točno rast, odnosno brzina rasta u jedinici vremena. Ovdje je rast pokazan uvećano onoliko puta, koliko je puta polumjer kotača veći od polumjera kotačića.

Dužinski rast početne i završne točke zavojnice daje veličinu ukupnog porasta biljke u promatranom razmaku vremena, koja se izračuna iz razmjera dvaju polumjera. Brzina rasta biljke je obrnuto razmjerna gustoći zavojaka na cilindru.

Osim ovih jednostavnih oblika auksanometara ima danas već vrlo kompliciranih aparata, koji u vezi s električnom strujom mjere rastenje biljaka.