AUGUSTINCI. Slavni afrički biskup sv. Augustin uveo je najprije u očinskoj kući, a zatim i u biskupskom dvoru, redovnički način života. Usto je mnoge djevojke i udovice sklonuo na samostanski život. Ovima je upravio i znamenito Pismo (Epist. CCXXI, P. L. t. XXIII, col. 960—965), po kojem valja da se udesi za ženske zajednički samostanski život. To je Pismo primijenio sv. Benedikt iz Aniane († 821) za samostanski život muškaraca (Codex regularum, P. L. t. XXXII, col. 1377—1384). Crkveni naučitelj niti je mislio niti kanio pisati pravila za kakav novi red, ali je njegovo spomenuto pismo utjecalo ne samo na sv. Benedikta i sv. Dominika, nego je postalo pravilom za tolike redove, koji se nazivaju augustincima pod ovim ili onim imenom. Među prvima, koji slijede Pravila sv. A., jesu Redovnički kanonici. Najnovija redovnička družba iz 19. st., osnovana na Pravilima sv. A., jesu redovnici Asumpcionisti. No a., u užem smislu, redovito su danas Pustinjaci sv. Augustina. Njih je sve pod tim imenom okupio 1256 papa Aleksandar IV. U 13. i 14. st. red je bio veoma razgranjen, unutar snažan i u javnosti utjecajan. A kad mu je krajem 14. st. stao opadati unutrašnji zapt i javni ugled, ustali su pojedinci na obnovu redovničke stege. Tako su nastale unutar reda različite kongregacije za redovničko vršenje poslova. Glavna je reforma počela u Španjolskoj 1588, koju su provodili »Bosonogi a.«. Danas ih ima do 4000 po samostanima u Italiji, na Malti, u Njemačkoj, Španjolskoj, Nizozemskoj, Engleskoj, Irskoj, Americi i u misijama. Bave se pastvom, naukom i misijama. Odijelo im je crno s dugim rukavima, opasano remenom. Redu su pripadali među ostalima: sv. Nikola de Florentino, sv. Ivan iz St. Facunda, sv. Toma iz Vilanova. Od učenjaka: Jakov iz Viterba, a od propovjednika: Abraham a Sta Clara. Djelovali su na Hvaru, Rijeci, u Makarskoj, Zaostrogu, Iloku, Sinju, Križevcima i t. d.