ADDISON, Joseph, * 1672, † 1719, engleski esejist, pjesnik i državnik. Pohađao je sveučilište u Oxfordu, gdje se istakao poznavanjem klasika. Kasnije je putovao po evropskom kontinentu i stupio u diplomatsku službu. G. 1706 imenovan je državnim podtajnikom. Od 1708 do smrti bio je član parlamenta.

Najpoznatija mu je pjesma The Campaign (1704), u kojoj slavi pobjedu vojvode Marlborougha kod Blenheima. Njegova tragedija Cato (1713), koju je Voltaire pohvalio, postigla je velik uspjeh radi političkih aluzija. Pisao je političke pamflete i izdavao nekoliko kratkovjekih političkih časopisa (The Whig Examiner, 1710, The Freeholder, 1715, i t. d.), te je time zaslužan za razvoj engleskog novinstva. Addison je ipak najviše poznat kao pisac eseja. Na tom polju njegovo je ime usko povezano s imenom Richarda Steelea, s kojim je surađivao u časopisima Tatler (1709—11), Spectator (1711—12, 1714) i Guardian (1713). Addisonov jasan i elegantan stil smatra se uzorom engleske proze, i radi tog svog stila Addison je zauzeo jedno od prvih mjesta među engleskim piscima eseja. Umjereno satiričkim tonom svojih eseja snažno je utjecao na običaje i društvene konvencije svoga vremena. Najbolji su mu eseji objavljeni u Spectatoru, a među njima se ističu oni, u kojima se pojavljuje glasoviti Sir Roger de Coverley, jednostavni, dobrodušni, staromodni ladanjski plemić. To lice je prvi izmislio Steele, ali ga je Addison razvio pokazavši, kako reagira u raznim životnim prilikama: kod kuće, u crkvi, na sudu, u gradu, u kazalištu i t. d. Addison je preko Sir Rogera znatno utjecao na razvoj engleskog romana u 18. st. Slabo zdravlje i razne svađe, naročito sa Steeleom i Popeom, ogorčale su mu posljednje godine života. Pope ga je u satiričnoj Poslanici Dr. Arbuthnotu izvrgao vječnom ruglu pod imenom »Atticus«.