ADAPTACIJA (lat.), 1. U fiziologiji prilagođivanje kojeg osjetnog organa stalnom djelovanju istog podražaja. Primjer: kod prijelaza iz svijetle prostorije u mračnu ne razlikuje čovjek isprva ništa, a iza nekoliko minuta postaju mu vidljive barem konture predmeta. Uho adaptirano za stalni zvuk (zidna ura i sl.) ne primjećuje ga, ali smjesta primijeti, kad ura stane, i sl. F. S.

2. U građevinarstvu preinaka koje građevine ili pojedinih njezinih dijelova. Često je povezana s vrlo teškim tehničkim i estetskim problemima tako, da dolazi u pitanje opravdanost uloženog troška. A. A.