ADAMIČ, 1. Emil, * Dobrova kod Ljubljane 25. XII. 1877, † Ljubljana 6. XII. 1936, skladatelj. Bio je učitelj u Toplicama kod Zagorja, u Kamniku i Trstu. G. 1915 —1920 u zarobljeništvu u Taškentu, gdje je bio učitelj glazbe na učiteljskoj školi i konzervatoriju; iza povratka u domovinu bio je učitelj pučkih škola u Ljubljani, zatim pomoćni učitelj pjevanja i od 1930 dalje profesor glazbe na muškoj učiteljskoj školi do umirovljenja 1932. Bio je jedan od najplodnijih i najpopularnijih slovenskih skladatelja. Napisao je preko 1000 najrazličitijih zbornih, klavirskih, violinskih, solističkih, simfonijskih i komornih skladba; pisao je također glazbu za igrokaze, kompozicije za gudalački, mali, školski i tamburaški orkestar. Naročito je stekao glas kao zborni skladatelj, napose još kao tvorac mnogih odličnih omladinskih zborova; tako je pomogao, da se digne slovensko omladinsko pjevanje i da se pospješi omladinski glazbeni pokret. Najvažnije kompozicije: a) Simfonijske: Dječja suita, Tatarska suita, Iz moje mladosti (suita) i Potrkan ples (scherzo); b) za gudalački orkestar: Ljubljanski akvareli (suita), Zaboravljeni ples i Tri kompozicije za gudalački orkestar; c) zborne: ep Smrt cara Samuela i dr. U svojem smjeru oslanjao se na kasnu romantiku i impresionizam, ali je nastojao da se prilagodi i najnovijim glazbenim tekovinama i da ih istakne u nekim svojim djelima. Što se motiva tiče, crpao je najviše iz slovenske folklore. Nadasve je zanimljiv ritmikom i harmoničnom gradnjom. Njegovo stvaranje pokazuje često i sadržajnu i formalnu neprodubljenost i površnost, što je utjecalo na kvalitet mnogih njegovih kompozicija. Uza sve nedostatke predstavlja u slovenskom glazbenom stvaralaštvu znatan lik.
LIT.: L. M. Škerjanc, E. A., Življenje in delo slov. skladatelja. Bibliografijo sestavil Sl. Koželj, Ljubljana 1937. D. C.
2. Karlo, * Sodražica u Sloveniji 1887, orguljaš i skladatelj. Rodom Slovenac, sav je svoj život proveo u Hrvatskoj, radeći zdušno na promicanju hrvatske glazbene kulture. Učio je orguljašku školu u Ljubljani, ali je ispit za učitelja glazbe položio pred ispitnim povjerenstvom u Zagrebu. Od 1908 do 1922 bio je regens chori u stolnoj crkvi u Senju. Već tada je počeo skladati hrvatske i staroslavenske crkvene popijevke, a marno je bilježio i staroslavensko pučko liturgijsko i crkveno pjevanje u Senju i okolici. Iza toga službovao je kao orguljaš i zborovođa u Koprivnici i Križevcima. Od 1933 je učitelj glazbe u biskupskom sjemeništu u Splitu. Sam je izdao zbirku lakih preludija za orgulje ili harmonij, pa nekoliko zbirki hrvatskih i slovenskih crkvenih zbornih popijevaka i napisao nekoliko misa (od tih i jednu staroslavensku).
LIT.: Sv. Cecilija, Zagreb 1937. B. Š.
2. Louis, * Blato kod Grosuplja (Kranjska) 23. III. 1898. Otac mu je bio trgovac drvetom. Svršivši tri razreda gimnazije u Ljubljani preselio se 1913 u U. S. A. Radio je više godina kao radnik, plovio kao mornar i stekao iskustvo teškog života, koje mu je kasnije dobro poslužilo kao socijalnom piscu. Za svjetskog rata borio se kao dobrovoljac u američkoj vojsci u Francuskoj. Kao samouk naučio je engleski jezik tako, da je u njem postao majstorom stila i izraza.
Svoje doživljaje i dojmove o Americi opisao je u Laughing in the Jungle, The Autobiography of an Immigrant in America (Smijeh u džungli, autobiografija jednog useljenika u A.), 1932 (slov. pr. 1933, hrv. B. 1940), i u zbirci članaka iz 1928 do 1938 pod naslovom My America (Moja A.), 1938. Tu je knjigu izdao pomoću Rockefellerove ustanove, a jury književnika, koji sudi svake godine o vrijednosti književnih izdanja, proglasio ju je najznamenitijom knjigom 1938 u U. S. A.
Pored toga je izdao prijevod Cankarova Hlapca Jerneja (Yerneys Justice) 1926; Robinson Jeffers, A portrait of an Poet (R. J., portrait jednog pjesnika) 1929; Dynamite, The Story of Class Violence in America (Dinamit, povijest klasnih borba u A.) 1931 (novo izd. 1934 u Londonu s predgovorom S. K. Ratcliffea; hrvatski prijevod Br. Kojića, 1933); Grandsons, A Story of American Lives (Unuci, povijest amer. života) 1935, roman trojice Amerikanaca, koji su već davno zaboravili, da im je djed bio Slovenac; Lucas, King of the Balucas (Luka, kralj B.), Los Angeles 1935 (slovenski prijevod u Modroj ptici III.); Cradle of life, The Story of one Man’s Beginnings (Kolijevka života, povijest početka jednog čovjeka). 1936 (hrvatskom slikaru M. Vanki posvećena njegova romantizirana biografija); The House in Antigua, A Restoration (Kuća u A.), 1937. Pomoću Guggenheimove stipendije pohodio je 1933 stari rodni kraj, što mu je dalo gradivo za nove dvije knjige: The Native’s Return, An American Immigrant visits Yugoslavia and discovers his old Country (Domoročev povratak; jedan američki useljenik pohađa Jugoslaviju i otkriva svoju staru domovinu), 1934, i Struggle, Translated from the Yugoslav (Borba. Prevedeno s jugoslavenskog), 1934; to su slike iz unutrašnje politike Jugoslavije.
Među najljepše njegove manje stvari idu: Smrt u Kranjskoj, Moj prijatelj iz Hercegovine i Žena iz Hrvatske.
Mnoge su njegove knjige izišle u isto vrijeme u dva izdanja, u New-Yorku i Londonu. U svojim spisima nastoji ispitati, što su naši iseljenici dali Americi i kako ih je ona oblikovala. U američkim listovima često je ustao na obranu časti jugoslavenskih iseljenika i branio njihove zasluge za Ameriku. Sada skuplja građu za povijest Jugoslavena u Sjevernoj Americi. Živi u Washingtonu kao »Consultant to the Advisory Commission of the Council of National Defense«.
LIT.: Carey Mc. Williams, L. A. and Shadow-America, Los Angeles 1935; L. A., Mr. Guggenheim in jaz (»Prijatelj« 1938). J. G.