ADAMAUA, krajina u srednjem Sudanu (tropski dio zapadne Afrike), u sjeveroistočnom nastavku Kamerunskoga visočja. Ime je dobila po jednom vođi Fulba, koji je 1826 ovu krajinu osvojio. Južni dio A. je gorovit i ulazi u Kamerunsko visočje. Srednja i sjeverna A. blago je zatalasana ravnica, srednje visine 500 m. s koje se naročito u srednjoj A. dižu strmi, osamljeni granitni masivi i preko 2000 m (Alantika, Gendero, Ssaro). Gornji tok rijeke Benue, lijevoga pritoka Nigera, glavna je vodena žila A. Klima je tropska, ali pokazuje znatne razlike u pojedinim dijelovima radi velikih opreka u visini. Vegetacioni oblici su tropske prašume, savane i svijetle otvorene travne stepe. Prevladavanje travnih formacija pogoduje životu žirafa, antilopa, bivola, slonova, nosoroga i lavova. Kulturne su biljke proso, kukuruz, sezam, riža, pamuk, indigo. Goji se goveče i perad. Gorje daje željeza, bakra i olova. Većinu stanovnika čine neznabožački sudanski Crnci, kojima su do dolaska Evropljana vladali islamski Fulbe. Ovi su tu imali više državica. U savani su dosta rašireni i Hause, mješanci Hamita (Berbera) i sudanskih Crnaca. Oni su okretni trgovci i glavni ekonomski elemenat. Glavni grad je Joba na rijeci Benue. Ostala su važnija mjesta Banjo, Ngaundere, Ribago, Tibati, središta nekadašnjih urođeničkih država. Prije svjetskoga rata veći je dio A. pripadao njemačkoj koloniji Kamerun. Danas je veći dio u vlasti Velike Britanije, a manji Francuske.

LIT.: E. Banse, Lexikon der Geographie, Braunschweig i Hamburg 1923; Klute-Wittschell-Kaufmann, Afrika u Handbuch d. geogr. Wissenschaft.