ADAM (hebr. »od zemlje stvoren«), ime prvog čovjeka, praoca roda ljudskoga; Bog je Adamu kao najodličnijemu zemaljskom stvoru stvorio tijelo posredno od zemaljskih elemenata, udahnuvši mu neumrlu dušu, po kojoj je čovjek sličan Bogu. Adama je Bog obdario: 1. naravnim darovima: razumom i slobodnom voljom; 2. svrhunaravnim darovima: milošću posvetnom i posinjenjem Božjim; 3. mimonaravnim darovima: izvanrednim ulivenim znanjem, slobodom od požude, tjelesnih bolova i smrti. Bog učini, da Adam tvrdo usne, i tada načini od njegova rebra tijelo prve žene Eve. Mogli su sretno živjeti u raju zemaljskom, ali uz uvjet, da u znak vjernosti Bogu ne uživaju ploda s drveta spoznanja dobra i zla. Pod tim uvjetom mogao je Adam sačuvati sreću ljudskoga roda svemu potomstvu. Pakošću đavla, koji se poslužio zmijom, dali su se prvi ljudi zavesti. Prekršili su Božju zabranu, jeli su od zabranjena voća i tako počinili grijeh, koji postade nasljedan za sve ljude. Prozvan bi istočnim grijehom, jer istječe od prvih ljudi. Po njemu je čovjek izgubio svrhunaravne i mimonaravne darove, a u naravnim kao da je postao ranjen: razum mu potamnio, volja oslabila i postala sklona zlu. Ali da se ipak omogući spasenje čovjeka, Bog obeća prvim ljudima Spasitelja. Zbog grijeha istjerani su prvi ljudi iz raja, i otada počinje njihov mukotrpni život. Adam je poživio 930 godina. Adam i Eva porodiše Kaina, Abela, Seta i još mnogo drugih sinova i kćeri. Njihov se spomen slavi 24. prosinca uoči Božića, da se tako istakne opreka između prvog Adama, koji je upropastio ljudski rod svojim grijehom, i drugog Adama, Krista, koji je ljudski rod spasio od grijeha. J. O.

Midraš, t. j. židovski tumač sv. Pisma, utjecao je na kršćanske i muslimanske legende o prvom čovjeku. Kršćanska legenda je i dramatizirana. Najstarija dramska obradba, nastala u Francuskoj u 12. stoljeću: Representacio Adae (Crkveno prikazivanje o Adamu). Ispor. u staroj hrv. književnosti: Koleda o Adamu i Evi. G. Š.