ABAGAR je prva bugarska knjiga, štampana u Rimu 1651. U njoj je »Epistolija Abagara cara, poslana po tekliču Ananiji Gospodinu Bogu našemu Isusu Kristu«. Odatle je knjizi ime. Osim epistolije sadrži različite molitve i pohvale časnoga križa. Štampana je na pet velikih listova po četiri stupca samo s jedne strane. Ti su se stupci mogli odrezati i tako sastaviti, da cijela knjiga čini jedan dugi zamotak. Takav je Abagar bio prikladniji, da ga vjernici nose. Autor mu je Filip Stanislavov, Bugarin iz sela Orješa u nikopoljskom okružju. On ističe, da je knjigu sastavio za Bugare, da je nose sa sobom kao talisman »namjesto silnih mošti«. Stanislavov ide u red najjačih propovjednika kat. crkve kod Bugara. Od 6. VII. 1648 do smrti 8. VIII. 1674 bio je nikopoljski biskup; kao biskup razvio intenzivan propovjednički rad među pavlikijanima. To bijaše sekta veoma bliska bogomilima. Nije poštivala ni križa ni slika svetaca. Stoga je Stanislavov metnuo u svoj molitvenik Abagar »pohvalu časnom križu« i devet slika svetaca. Išao je za tim, da pomoću tih knjiga otrgne pavlikijane Bugare od heretičkih vjerovanja i da ih privede katoličkoj crkvi. Jezik je njegove knjige pod jakim utjecajima hrvatskog i srpskog jezika, koji su svi ondašnji katolički misionari među Bugarima dobro poznavali i zvali ilirskim jezikom. Knjiga je posvećena »bugarskom narodu«. Poznato je pet sačuvanih primjeraka Abagara: po jedan u Sofiji (Narodna knjižnica). Odesi, Moskvi, Beču i Leipzigu.

BIBL.: L. Miletič, Našite pavlikjani u Sborniku za narodni umotvorenija, nauka i knižnina, knjiga 19.; N. Milev, Katoliškata propaganda v Bălgarija prez 17. vek, Sofija 1914; A. T. Balan, Bălgarski knigopis u Sborniku za narodni umotvorenija, nauka i knižnina, knjiga 9.; V. Penev, Istorija za novata bălgarska literatura, sv. 1., str. 289 i s.