ADAGIO (tal. „lagodno“, „široko“, „otegnuto“), oznaka tempa neke skladbe, ali često i naziv nekog dijela (stavka) složene kompozicije, na pr. sonate, simfonije i sl.; u takvim je kompozicijama a. obično drugi dio (stavak). Naziv a. počeo se upotrebljavati već početkom 17. st. Kad se naziv a. upotrebljava za oznaku tempa, često mu se dodaje i poneki pridjev, kojim se označuje pobliže sam tempo, ali i način izvođenja odn. izražaja same kompozicije. Tako se označuje na pr. adagio assai t. j. vrlo široko; adagio di molto, t. j. vrlo široko; adagio cantabile t. j. široko raspjevano; adagio patetico t. j. široko sa zanosom; adagio pesante t. j. otegnuto i teško; adagio sostenuto t. j. rastegnuto u širinu.