AČA (Acsa, Acha, Aca, Agha — vrlo često lično ime nepoznata značenja), plemićka porodica madžarskog podrijetla, koja se naselila u srednjovjekovnoj Slavoniji vjerojatno u doba kralja Ladislava (g. 1091) i stekla kraljevskim darovnicama imanja od potoka Stenjevca kod Zagreba do Sutle i Gornje Stubice u Zagorju. Možda rođaci tadašnjeg ostrogonskog nadbiskupa Ache. Prvi po imenu poznati član ovog plemena je Vratislav (Vratislaus de Zagrabia, filius Vratislai, između g. 1198 i 1217), koji vrši g. 1209 čast zagrebačkog župana. U borbi između kralja Emerika i njegova brata hrvatskoga hercega Andrije pristaje s braćom uz posljednjega i pruža mu zaklonište. Pojedinci de genere A. javljaju se od 1242 do 1342, kada nestaje ovo plemensko ime, a zamjenjuje ga ime Arlanda (Rolanda), vjerojatno potomka Vratislava (de genere Arlandi, Arlanth). Arlandovići su gospodari tvrdog Susjedgrada, koji se pod tim imenom spominje prvi put g. 1287. Po njemu dobivaju pridjevak de Zomzedvar, kada postaju g. 1345 slavonski velikaši. Plemenski posjed dolazi g. 1439 ženidbom s Dorom, kćeri Ivana (IV.), u ruke Andriji Heningu. Pleme izumire negdje poslije g. 1482. Od 2. pol. 13. st. česte su u njemu borbe radi diobe. »Ovo stalno svađanje bitna je jezgra i sadržina historije porodice Arlandovića...« (Šišić). Vl. Mažuranić zastupa, protivno Lj. Ivančanu i F. Šišiću, mišljenje, da pleme A. nije madžarskog podrijetla. Dokaz mu je velik broj hrvatskih imena u njemu i nadimak Tót (Thouth ili Thot, od g. 1340 dalje) u značenju Slovinac (Slavonija — Slovinje).

LIT.: Lj. Ivančan, Vratislav i pleme Aka, Vjesnik zem. arkiva, VI., Zagreb 1904; F. Šišić, Seljačka buna od 1573, Jug. Njiva, VII., Zagreb 1923 (I.); Vl. Mažuranić, Prinosi za hrvatski pravno-povjestni rječnik, s. v. Aka.