ACTIVITAS (lat.), djelatnost, tvornost, uzrokovanje (uzročnost, kauzalnost), aktivitet, aktivnost. Tko je na pr. zaposlen pri izgradnji kuće, kažemo, da je tvorni ili proizvodni uzrok svoje djelatnosti i onog proizvoda ili učinka, koji otuda proizlazi; ako taj uzrok radi zato, da time dođe do novca, ta je svrha (lat. finis) uzrok, koliko potiče na rad, pokreće tvorni uzrok na djelovanje. Aktivnost, iz koje to djelovanje proizlazi, može biti tvorna ili proizvodna i svršna (finalna). Obično se izrazom uzročnost (lat. causalitas) misli na odnos egzistencijalne zavisnosti o tvornom ili djelatnom uzroku, na pr. da je kuća počela egzistirati ili da je nastala, to zavisi o djelatnom uzroku; a izraz finalnost (grč. teleologia) označuje djelatnu upravljenost prema svrsi. Pozitivistički filozofi misle, da u svijetu nema uzročnosti, nego je samo sljedovna (sukcesivna) povezanost događaja, koji se sastoje u izmjeni gibanja; kantovski filozofi uče, da je uzročnost samo poseban misaoni način, kojim spajamo osjetilne pojave. Ontologija objašnjava, kako samoopažanjem ili usebnim iskustvom pronalazimo aktivnost, na pr. kad hotimično maknemo rukom; noetika dokazuje, kako sve, što se zbiva (nastaje, počinje egzistirati), mora imati svoj uzrok (načelo uzročnosti). Kad toga prirodne nauke ne bi priznavale, ne bi ni mogle istraživati uzroke u realnom svijetu. Time, što u promjenama začne nešto takvo egzistirati, čega ispred toga nije bilo, biva to egzistencijalno zavisno od nečega drugog, što upravo zovemo uzrokom, koliko svojom aktivnošću omogućuje egzistenciju. Kozmologija dokazuje opstanak tvornih i svršnih aktivnosti u svijetu.