ACHYLIA GASTRICA. Pod a. g. razumijemo prestanak izlučivanja želučanog soka. Dakle postoji nedostatak sekrecije ne samo solne kiseline, nego i fermenata (pepsina i zimogena). Obično je posljedicom kronične upale sluznice želuca odnosno atrofije žlijezda, koje izlučuju želučani sok. A. g. može postojati kao samostalna idiopatska afekcija ili može biti konstitucionalna ili endokrino uvjetovana pojava kao na pr. kod nekih slučajeva Morbus Basedowi; nadalje može nastati i kao simptom raznih infekcija kao što su na pr. typhus abdominalis, dizenterija, tuberkuloza, malarija, pa kod nekih bolesti leđne moždine (tabes dorsalis, lateralna skleroza) i napokon zbog toksičnih faktora (holeocistopatija, diabetes mell., nefritis, karcinom). Ne zaboravimo i postoperativnu a. g. poslije resekcije želuca radi čira dvanaesnika ili želuca ili pak poslije holeocistektomije. A. g. je glavni od početnih simptoma Biermer-ove anemije. A. g. ne nalazimo kod ljudi ispod 20 i preko 60 g., a s porastom dobi ona se od 20 g. prema 60 sve češće javlja. A. g. ne pravi obično subjektivnih tegoba. Bolesnici imaju katkad osjećaj težine, punoće u predjelu želuca sa podrigivanjem bez okusa, eventualno s izlučivanjem većih količina sline po noći. Rijetko postoje jači bolovi (a. g. dolorosa). Poslije pokusnog zajutarka po Boas-Ewaldu ne može se u neprobavljenoj sadržini ustanoviti slobodna solna kiselina, totalni aciditet iznosi najviše 10, nema mliječne kiseline ni fermenata. Postoji obično hipermotilitet želuca odnosno insuficijencija pilorusa, dispepsije crijeva, proljevi (diarrhoea gastrogena), rijetko kad opstipacija. Diferencijalno dijagnostički dolazi uglavnom u obzir gastritis chronica anacida, anaemia perniciosa i carcinoma triculi.

Terapija: U prvom redu vrši se kod simptomatske a. g. etiološko liječenje, potom kod obih navedenih oblika lagana dijeta, kašasta hrana, bijelo meso (pileće kuhano, bijela riba), maslac, povrće u obliku kaše, mekana jaja, sok od limuna i t. d. Kod proljeva t. j. gastrogenih diareja propisujemo posebnu dijetu uz medikamente, t. j. solnu kiselinu per os (acidolpepsin, citropepsin i t. d.), nadalje po potrebi calcium carbonic, sa calcium phosphoric., tribas, bismuth, salicyl., pancreon, enzypan, festal i t. d.