ANTONIĆ, Vasilije, * Rudnik 12. IV. 1860, generalštabni pukovnik i ministar unutrašnjih poslova u mirovini. Po svršetku gimnazije i jedne godine filozofskog fakulteta stupio je 1880 u vojnu akademiju i izišao iz nje kao pješadijski potporučnik 1883. Prešao je u generalštabnu struku 1892 te je postao generalštabni pukovnik 1905. Umirovljen je 1914 kao ministar na raspoloženju. Kao profesor više vojne akademije predavao je generalštabnu službu. Bio je vojni izaslanik u Austriji i poslanik na Cetinju. Dva puta bio je ministar vojni, a za vrijeme od 1901 do 1906 u tri kabineta ministar vanjskih poslova. U srpsko-bugarskom ratu 1885 bio je kao komandir čete teško ranjen. Uveo je neke promjene u zakon o ustrojstvu vojske i neke važne zakonske propise, dovršio naoružanje topništva oružjem, koje je u ono vrijeme bilo najmodernije. Kao ministar uredio je u jeseni 1902 nakon dolaska ruskog izaslanika makedonsko pitanje, a 1905 i 1906 u carinskom ratu s Austrijom branio je državnu suverenost kraljevine Srbije. Antonić je i pisao iz područja vojničkih nauka. Članci su mu izlazili u »Ratniku«.