ACERRA, 1. prastari grad etrurskoga podrijetla u talijanskoj pokrajini Caserti kod Napulja, u rimsko doba propadao od malarije, koja se razvijala u kampanskim močvarama rijeke Clanis, od 11. st. posl. Kr. do danas biskupija s gotskom katedralom, koja je obnovljena poslije potresa g. 1788. Grad ima 20.000 stan., a sjedište je općine, koja na plodnom tlu u vlažnom podneblju goji krumpir, grah i konoplju. N. Ž.

2. Kaseta za tamjan (odatle joj i ime arcula turaria, arca turalis). A. je većinom bila od bronce ili druge plemenite kovine, no bilo ih je i od mramora i od drva. Oblik joj je bio četverouglast ili valjkast. A. se u starije doba zvao i prenosivi mali žrtvenik, na kojem se uz odar mrtvaca palio tamjan. Cicero, De legibus, II, 60, kaže, da je po jednoj odredbi Zakona na 12 ploča bilo zabranjeno upotrebljavati a. kod pogrebnih svečanosti, jer se to smatralo prevelikom raskoši. Od Rimljana preuzela je a. kršćanska crkva, te je ona bila većinom valjkastog oblika. Crkva joj je promijenila i ime, pa se zvala thymiaterium, turicremium i t. d. Danas a. ima oblik lađice, pa se zato i zove navicula. Z. D.

3. Stari grad u gornjoj Italiji na području plemena Insubra, bio vrlo odlučan u bojevima Rimljana protiv alpinskih plemena, jer je branio prijelaz preko Addue (Adde). Na rimskim itinerarima zabilježen je 13 milja daleko od Cremone, pa bi prema tome bio tamo, gdje je danas mjesto Pizzighettone. V. H.