ACCOMPAGNEMENT (franc.; tal. accompagnamento »pratnja«). Tako se u muzičkom djelu nazivlje posebna dionica ili skupina dionica bilo za pjevački zbor ili za instrumente, koji su dodani solističkoj dionici kao pratnja. A. može izvoditi samo jedan orkestralni instrument (na pr. violina ili flauta), jedan koncertantni instrument (na pr. klavir ili orgulje), zatim skupina pojedinih instrumenata (na pr. gudački instrumenti), te konačno cijeli pjevački zbor ili cijeli orkestar. A. je redovno nesamostalni dio kompozicije, koji ne bi mogao postojati sam bez sudjelovanja solističke dionice. Dobar a. mora biti udešen tako, da ne pokriva samostalnu solističku dionicu. Prvi a. nalaze se već u početku 16. st., osobito u Italiji. Tu je pjevao solist jednostavnu melodiju uz pratnju lutnje. Kasnije se povećava broj dionica a., pa sudjeluju uz lutnju spinet, lira da braccio, gitara, a onda i drugi neki instrumenti. U razdoblju general basa (17. do 18. st.) svirao je cembalist ili orguljaš a. iz dionice za bas, u kojoj su brojevima bili označeni akordi.